Naše mišljenje o…

Jesmo li ovisni o internetu?

Nekontrolirano, pretjerano korištenje interneta koje nam remeti svakodnevni život.

Ovisnost o internetu je kao začarani krug. Kada krenemo, teško ili gotovo nikako, ne stajemo dok ne budemo primorani. Dane i tjedne života gubimo na gledanje raznih korisnih i beskorisnih sadržaja.

U svijetu se internet većinom gleda kao loša stvar, a opet smo svi poput zombija koji je zarobljen u tehnologiji. Internet ima dobre i loše strane. Prije nešto više od tridesetak godina ljudi su morali odlaziti u knjižnice, muzeje i razne ustanove kako bi se informirali. Danas u dva “klika” saznamo i puno više no što nam zapravo treba. Internet nam je velika pomoć u učenju. Pomoću raznih kvizova, videa, prezentacija i digitalnih udžbenika možemo naučiti gotovo sve što nas zanima i o čemu učimo u školi. Neki profesori prakticiraju povremeno ponavljanje uz kvizove i prezentacije, a gotovo svaki drugi profesor koristi digitalne udžbenike i videa kako bi objasnili lekciju. Putem interneta se također mogu naručiti razne stavari poput odjeće, hrane, knjiga, …. To je vrlo korisno ako nemamo vremena ili želimo nešto čega nema u našoj državi. Nažalost, kako u svemu tako i u internetu postoje loše strane. Mnoga djeca na internetu provode puno više vremena nego što je preporučeno. Posljedice mogu biti vrlo ozbiljne i trajne čak i po zdravlje. Svako treće dijete nosi naočale ili leće. Odrasli nisu izuzetak, naravno. Na ulici rijetko viđamo djecu kako preskaču vijače, voze bicikl ili igraju košarku. Današnje druženje se najčešće svodi na igranje videoigrica na internetu ili se uopće ne igraju i ne druže. Mnogi psiholozi pričaju o padu koncentracije kod djece, nezainteresiranosti i umoru. Postoje mnoga videa, članci i radionice o toj vrsti ovisnosti. Na internetu se vrlo lako može naići na loše i neprimjerene sadržaje. Također, lako možemo postati osoba na kojoj se vrši internet nasilje. Mnogi vršnjaci, ne razmišljajući o posljedicama, naprave razna videa i stikere o drugima. To na nekoga može ostaviti jako ozbiljne posljedice poput mentalnih problema i nesigurnosti.

Svatko ima svoj stav i svoje rješenje problema. Prijedlog je ograničavanje vremena provedenog na internetu i redovna kontrola sadržaja kojeg djeca gledaju i pretražuju. Razgovor s djecom ili psihologom je jednako važan kako bi svako dijete imalo osmijeh na licu.

Roberta Đonlić