Zadarske navijačice Tornadele, čija sam članica i ja, sudjelovale su 9. i 10. studenoga 2013. u irskom gradu Galway na natjecanju „21 st century Cheerleading and Dance International“. Na natjecanju se okupilo preko 500 cheerleadera iz cijeloga svijeta. Sudjelovale su ekipe iz Europe i Amerike. Hrvatsku su, uz nas, zastupale čakovečke navijačice Livi.
Ludo i nezaboravno
Na satu je 22:00. Napokon! Tornadele i Irska, može li bolje! Pozdravljamo se sa svojima i jurimo prema minibusu kako bismo zauzeli što bolje mjesto. Koferi su u prtljažniku. Krećemo put Irske na ”21 st century Cheerleading and Dance International”, natjecanje navijačica.
Putovanje
U autobusu je veselo. Nitko ne spava iako dobro znamo da nas čeka duuuug put i da nam treba odmor. Što da vam kažem, trema je sveprisutna. U Čakovec stižemo u tri ujutro, čekamo svoje ”jako drage prijatelje” navijačice Livi. Ne volimo se nešto naročito, ali stišćemo zube, ipak ćemo s njima provesti sljedećih šest dana.
U Budimpešti je prava ludnica. Čekamo svoj let dva sata ležeći na podu, okupirane svojim mislima. Baš kad smo mislili da nikad nećemo dočekati ukrcaj u avion, trenerica nas poziva. Skačemo i trčimo prema ulazu. Ukrcali smo se na avion. Svako sjeda sa svakim, pa je tako mene dopalo s trenerom Livia i njegovom ženom. Sjedim pored prozora i imam pogled iz snova. Polijetanje je najzanimljivije. Pola aviona vrišti. Ta su polovica aviona, naravno navijačice.
Dablin, grad naših snova
Kad smo izašle iz aviona i udahnule Irski zrak, prolomio se vrisak Tornadela. Htjele smo se uvjeriti da je sve zapravo stvarnost.
Hostelom smo oduševljene. Tako malen, a tako velik. Iako smo podijeljene u dvije sobe (samo Tornadele, Livi su bili na drugom kraju hodnika), okupljamo se u jednu, zezamo se i pričamo, jedemo. Trenerica nas ispituje o svemu i svačemu: od škole pa sve do dečki. Nije bilo muljanja, 100% iskrenosti i povjerenja. Čak sam i ja progovorila o tome, ali šššššššš.
Sljedeći dan krećemo u razgled Dablina od najpoznatijega sveučilišta pa do Starbucksa. Život je u ovako velikim gradovima dosta težak. Svako malo susrećemo prosjake i beskućnike. No, što se može? Takav je život. Nastavljamo dalje i nailazimo na humanitarnu akciju „Angels“. Samo ime nas privlači, ipak smo mi Tornadele. „Blue Angels“, humanitarna akcija za djecu s poteškoćama, djecu invalide, djecu s teškim bolestima. Svi smo dali 2 eura te dobili svojega malog anđela. Svaki je bio drugačiji, svaki je govorio nešto drugo.
Dok šećemo ulicama, osjećamo se posebno. Možda zbog humanitarne akcije, a možda zbog natjecanja koji nas čeka sljedeći dan. Pri povratku u hostel svi smo pomalo pospani, ali ne damo se. Pjevamo, plešemo, jednostavno zabavljamo se.
Ujutro u sobama sveopća strka. Treba na autobus, a nismo spremili sve stvari. Trčimo iz sobe u sobu i spremamo se. Uspijevamo otići i na doručak. Čeka nas put do Galwaya.
Natjecanje u Galwayu
Dvorana je ogromna. Prelijepa i jedinstvena! Prije ulaza dobili smo kričavo narančaste narukvice. Zadivljene smo. Raj za cheerleadersice. Toliko mašni na glavama navijačica. Napokon smo tamo gdje pripadamo i ponosne smo. Okupilo se preko 500 cheerleadera iz cijeloga svijeta. Sudjeluju ekipe iz Europe i Amerike: ACE High Cheer, Team Phoenix, Galway City Cougars, Galaxy, Dublin Thunder Cheer, Scorcheers, Airborne ,Silverstar, Wolfers, North County Twisters, Strike Force.
Puno je nastupa, a svako s puno ljubavi i užitka. Baš kad smo se najmanje nadali, upoznali smo svoje suparnice, a ubrzo i svoje najbolje cheer-prijateljice. U sat vremena smo se sprijateljile. Djevojke su pune energije, volje, pažnje i uvijek spremne pomoći.
Svoj nastup odlično smo otplesale. Prezadovoljne smo s najvećim cheer-faceom. Dajemo sve od sebe i uživamo u tome što radimo. Ponosne smo.
Drugi dan počeo je savršeno. Trenerica Tina i Luana odlično su odradile svoj nastup-partnerska dizanja. No tijekom nastupa trenerica se ozlijedila i završila u bolnici. Potreseni smo, ima i suza. Ne znamo što dalje. Ali s nama je Nensina mama. Na kraju sve je prošlo odlično. Kad su se trenerice vratile nakon dva sata, imale smo probu pa izlazimo na pravi cheer-parter i po drugi put plešemo najbolje što znamo. Osjećamo međusobnu povezanost i povezanost s publikom pa osvajamo prvo i šesto mjesto!
Prvo mjesto osvojile su trenerica i Luana, a šesto mjesto mi kao skupina. Presretne smo jer smo prvi put na tako velikom natjecanju i od petnaest natjecatelja u našoj kategoriji, mi smo šeste. Na kraju proglašenja pobjednika čekalo nas je iznenađenje: nastup jedne od najboljih cheerleadera iz Amerike. Oduševljeni smo. Kostimi, nastup, sklad, ujednačenost – sve je savršeno!
Prijateljstvo s Livima
Sa smiješkom na licu izašle smo iz dvorane uputivši se prema autobusu koji nas vozi u Dublin. U autobusu pričamo s Livima. Konačno smo se sprijateljile. Imamo puno toga zajedničkoga i počinjemo se družiti. Smijemo se, šalimo, pričamo… Izmjenjujemo savjete i iskustva. Mislim da je to i bila svrha ovoga putovanja.
Ponedjeljak je bio dan za uživanje. Spavali smo dokasna, a popodne smo posjetili crkvu sv. Patricka. Crkva je jedna od najljepših koje sam ikad vidjela. Nešto potpuno drugačije i novo. Drugi stil, oblik i materijal. Nažalost ne možemo ući, ali izvana izgleda predivno. Žao mi je što nismo imale vremena za posjet muzeju voštanih figura.
Zadovoljne se vraćamo kući: odlično smo se provele, zadovoljne smo svojim rezultatom. Sljedeće godine idemo po Cheer Spirit pehar i Hrvatskoj donijeti još zlata!
Tekst i fotografije: Emily Stojanov, 8. r.
Loading ...
