O Vukovaru, gradu koji je doslovno lijevao suze, mislila sam da znam puno. No, nije isto slušati priče i gledati slike ili biti na samom mjestu događaja.
Grad, koji je samo Dunavom odvojen od svojeg agresora, nije ni slutio koje će ga nevolje zadesiti.
Grad heroj
Bolnica – 20 godina poslije
Danas, 20 godina nakon Domovinskog rata, sjećamo ga se sa sjetom i tugom, ali i s ponosom.
Dug je put od Zadra do Vukovara, a gotovo da ga i nisam svjesna jer sam čitav put prespavala. U Vukovar smo krenuli točno u ponoć, a u grad stigli oko 7.30.
Prvo smo posjetili bolnicu. Pitala sam se zašto svi stalno spominju vukovarsku bolnicu? Što je u njoj tako posebno. No, kada sam ušla u nju, sva su pitanja nestala.
Slike po zidovima, riječi vodiča, suze u očima i saznanje da je bolnica najviše propatila. Svakodnevno je bila glavna meta srpskih agresora, zlih ljudi koji, gazeći sve pred sobom, nisu ustuknuli ni pred znakom crvenog križa na bijeloj podlozi, a kamoli pred dječjim plačem.
Protiv 19-ero agresora JNA ovih će dana biti podnesena prijava, otkrila nam je ratna ravnateljica bolnice u Vukovaru, gospođa Vesna Bosanac. Tih je 19 agresora za vrijeme rata ubijalo doktore, neke na licu mjesta, a neke su odvodili na Ovčaru, tako da se ni danas ne zna gdje su. Prijava je bila u pripremi, a mi smo prvi koji smo za nju saznali.
Gospođa Vesna i njezini zaposlenici u ratno su vrijeme bili veliki junaci. Naime, i ono malo kruha što su dnevno dobivali davali su ranjenima. Ona nam 20 godina poslije s ponosom izjavljuje da je Vukovar grad Republike Hrvatske.
Najmlađe žrtve
U bolnici je za vrijeme rata rođeno 18 beba, a sveukupno je bilo 25 djece u bolnici čitavo vrijeme, tj. 3 mjeseca, dugih 90 dana. Dok su vani pljuštale kiše granata, neka su djeca ovdje i prohodala.
Danas o tome svjedoče nijemi svjedoci – lutke u prirodnoj ljudskoj veličini koje leže u krevetu, ili se kao djeca igraju u kutu.
Tijekom borbe za Vukovar poginulo je 54-ero djece mlađe od 10 godina.
Sajmište – najsvjetliji trenutak Domovinskoga rata
Bog je tijekom borbe za Vukovar učinio dva velika čuda.
Prvo – agresor nije uspio probiti vukovarsku stražu. U to je vrijeme tzv. JNA bila treća vojna sila u Europi. Zajedno sa srpskim paravojnim postrojbama borili su se protiv gotovo golorukog i vojno neobučenog naroda, koji je tri mjeseca odolijevao danonoćnim napadima.
Središte je borbi bilo Sajmište. Otpor hrvatskih branitelja na Sajmištu jedan je od najsvjetlijih trenutaka Domovinskoga rata. Obični ljudi bez ikakvog vojnog iskustva mjesecima su odolijevali strostruko brojnijem neprijatelju.
Drugo čudo – priznanje hrvatske neovisnosti. Naime, velike sile izjavile su da neće priznati Hrvatsku kao samostalnu državu, sve dok nas papa Ivan Pavao II nije priznao. Bila je to prekretnica, ubrzo su priznanja stizala jedno za drugim.
Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata
Ovčara je svjedok jednog od najvećih ratnih zločina gdje je ubijeno 938 žrtava. Danas počivaju na Memorialnom groblju, u zasluženom miru.
Posljednje počivalište branitelja crni su mramorni grobovi, dok sivi pripadaju civilima. Mnogi su grobovi još otvoreni i čekaju identifikaciju osoba koje bi u njemu trebale počivati u miru Božjem.
Najmlađa ubijena osoba je bebica od 6 mjeseci, a najstarija bakica od 104 godine.
Bijeli križevi na groblju najveća su masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata, a svaki od 938 križeva simbolizira jednu žrtvu ekshumiranu na ovom mjestu.
Vodotoranj – simbol pobjede i novoga života
Kad čuju riječ Vukovar, svi vjerovatno pomisle na vukovarski Vodotoranj. Visok je 50 m i obujma 2200 prostornih metara vode, izgrađen je potkraj šezdesetih godina u tadašnjem gradskom perivoju na ulazu u vukovarsko naselje Mitnicu. Prema zapremnini i veličini bio je jedan od največih objekata tog tipa u Europi.
Sve do rata, na vrhu Vodotornja nalazio se restoran s vidikovcem na Vukovar, Dunav i okolno srijemsko vinogorje. Tijekom agresije na Vukovar, Vodotoranj je bio jedna od najčešćih meta neprijateljskog topništva koje mu je nanjelo više od šest stotina oštećenja, a danas predstavlja simbol pobjede i novog života.
Na njemu se cijelo vrijeme opsade ponosno vijorila hrvatska zastava. Vukovarski branitelj Ivica Ivanika do posljednjeg se dana svake noći penjao na Vodotoranj i na njega postavljao novu hrvatsku zastavu koja bi preko dana bila uništena.
Po želji vukovarskih branitelja, Vodotoranj se neće obnavljati, nego će biti konzerviran i zaštićen od daljnjeg propadanja, a u njegovom podnožju trebao bi se izgraditi muzej Domovinskog rata.
Ne dajte da se Vukovar zaboravi! – bile su riječi kojima nas je ispratila dr. Vesna Bosanac.
Petra Vidaić, 8.b
Loading ...
