Svake godine 18. studenoga obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata te Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
To je dan kada pokazujemo da ne zaboravljamo. Sjećanje nas uči da cjenimo slobodu koju danas imamo i da budemo zahvalni onima koji su je obranili.
Učionice i hodnici bili su ukrašeni lampionima i ardovima učenika, a u dvorištu škole zapalili smo svijeće u znak tihe zahvale. Učitelji su s učenicima razgovarali o važnosti mira, tolerancije i poštovanja, kako se tragedije iz prošlosti ne bi nikada ponovile.
Na žalost, mnogi su izgubili nekoga tijekom ratnih godina. Velikom broju ljudi teško je i bolno prisjetiti se, a kamoli pričati o svemu kroz što su bili prisiljeni proći.
Godinama kasnije sa suzom u oku i kamenom na srcu, prisjećamo se užasa kroz koji je naš narod prošao da bi bili slobodni i sretni kao što smo danas. Kad ponos zagrli tugu, u našim srcima rađa se nemilosrdna tišina.
U čast i uspomenu na sve što smo proživjeli, pripremili smo članak vrijedan pogledati.
Neki djelatnici naše škole i sami su bili sudionici i branitelji u Domovinskom ratu.
Neki su pak izgubili svoje najvoljenije no prešli su preko boli i trnaca koji prolaze tijelom od same pomisli i podijelili s nama kako su oni doživjeli sve sto se događalo. Iako su proživjeli noćne more koje ih dan danas proganjaju i prate, podijelili su s nama proživjele strahove kako bi mogli učiti, sjećati se i ne zaboraviti.
Ali podijelili su i ono lijepo, onaj ponos kada vide za što su se borili, za koga…
Tia Perinčić i Roberta Đonlić
Loading ...
