Trenutci zabave

Korina – naš anđeo i blagoslov

Korina – naš anđeo i blagoslov

U naš razred ide jedna jedinstvena djevojčica, djevojčica Korina Radman koju svi volimo i koja u naš razred unosi posebnu radost. Korina je s nama na nastavi kultura, no za vrijeme, kako mi učenici volimo reći, ozbiljnih predmeta, ona je u posebnoj grupi.

Željeli smo da Korinu upozna i naša profesorica hrvatskoga jezika pa smo se dogovorili da ćemo 16. prosinca 2016. održati sat izrade božićnih čestitaka na kojem će biti i Korina.

Kad se male ruke slože

Druženje smo smišljali dosta vremena i napokon smislili što i kako razveseliti najdragocjeniju učenicu našega razreda. Uz pomoć naše profesorice Slavice Kovač, uspjeli smo organizirati izrađivanje božićnih ukrasa i čestitka, kako bismo se više družili s Korinom u ovo posebno vrijeme.

Najbolja djevojčica koju poznajem

Korina ima Downow sindrom i jedino po tome različita od nas, ali to u našem odnosu ne mijenja baš ništa. Mislim da za nju nemam prave, dovoljno dobre riječi kojom bih ju mogla opisati. Ona je najsnažnija četrnaestogodišnjakinja koju poznajem i zahvaljujem dragome Bogu što je baš u našem razredu.

Njezin iskreni pogled te dotakne u srce, a njezin osmijeh ti izmami suze radosnice. U školi bih po cijele dane ostajala samo kad bi ona bila sa mnom. Volim je najviše na svijetu i, iako ljudi govore da su anđeli na nebu, i znam da jesu, ja sam jednoga anđela pronašla na Zemlji, a to je ona –  najdraža, najljepša, najiskrenija, najbolja djevojčica koju poznajem. Ona je anđeo našega razreda.

Osjećaj, koji prevladava kada ona zakorači u naš razred, tako je snažan, pun ljubavi i radosti. U našem razredu ima jako veliku podršku i ona nam je poput zajedničke sestre. Meni daje inspiraciju i zbog nje se svako jutro, ma koliko god jučerašnji dan bio težak, probudim s osmijehom na licu.

Upoznavši Korinu naučila sam cijeniti ono što imam i ona mi je pokazala da je sreća u malim stvarima.

Vesela radionica

Kad je Korina ušla u učionicu sa svojom asistenticom Inom Končurat, svi smo bili radosni. Uz božićnu glazbu izrađivali smo nakit za učionicu i pravili čestitke koje smo slali svojim najmilijima. Kako u našem razredu ima i puno dobrih pjevača, uz rad smo pjevali, a poneki su i zaplesali.

Svi smo se složili da je to bio jedan od najboljih satova ove godine, i da bismo ovakvo druženje trebali češće upriličiti. Vidjeti kako se Korina smije i veseli, najljepši je božićni dar. Druženje smo nastavili i na satu Vjeronauka.

Paola Brnin, 7. r.