Loreta i Nora na DUFF-u

Međunarodni filmski festival u Dubrovniku – DUFF 2017. četvrti je filmski festival na kome je film ‘Loreta i Nora’, bio u službenoj konkurenciji. Za isti film Z(k)adar dobio je četiri nagrade na prethodna tri festivala: Smotri školskoga filma u Sinju, 55. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva u Sisku i Malom DOKUartu u Bjelovaru.

DUFF – mjesto filmskih susreta

Od 19. do 22. listopada 2017. godine u Dubrovnik na prestižni filmski festival djece i mladeži slila se u grad podno Srđa vojska mladih filmaša mediteranskih zemalja od Bosne i Hercegovine, Francuske, Grčke, Italije, Portugala i Slovenije do Španjolske i naravno Hrvatske.

Vrlo jaka konkurencija

Na ovogodišnji je DUFF bilo prijavljeno čak 250 filmova od kojih su članice selekcijske komisije Ana Đordić, Ana Hušman i Ana Opačić odabrale 72 filma za službenu konkurenciju. Stručni žiri u sastavu Egipćanina Ahmeda El Ashwaha, Marije Jakovljević i Andree Štake, filmske redateljice iz Švicarske imao je vrlo težak zadatak: proglasiti najbolje i dodijeliti osam nagrada. Uz njih tu je i žiri Djeca biraju, a Nagradu publike naravno dodjeljuju sami gledatelji DUff-a.

Već sam ulazak Lorete i Nore u službenu konkurenciju bio je velik uspjeh pa smo neopterećeni nagradama uživali u filmovima i svim popratnim sadržajima Festivala, a njih nije nedostajalo.

Dan prvi

Nakon osmosatnoga putovanja autobusom uz Jadran te odmora na komadu zemlje Bosne i Hercegovine – nezaobilaznome Neumu, stigli smo u Dubrovnik. S filmskom ekipom iz OŠ Rudeš iz Zagreba, profesorica Kovač, Laura i ja bile smo smještene u predivnom hotelu Lero.

Otvorenje festivala bilo je u dvadeset sati. Djeca Dubrovnika priredila su pravi spektakl otvaranja, a zatim je slijedila i prva projekcija filmova pa večernja šetnja Stradunom.

Dan drugi

Naš film Loreta i Nora prikazan je na drugoj projekciji u jedanaest sati ujutro. Bile smo ponosne jer smo dobili gromki aplauz. Fiolmovi su se redali jedan za drugim, a svaki od njih trebalo je ocijeniti jer smo na ulazu u dvoranu za svaku projekciju dobili popis filmova i kemijsku. To nas je potaklo da promišljamo i komentiramo svaki film.

Iako smo filmaši i volimo filmove, nije bilo lako sjediti u kinodvorani dok vani Grad vrvi ljepotama proživjelih stoljeća. Zovu nas Držić i Gundulić, sv. Vlaho čiji se kipovi nalaze na svakom kantunu, Orlando, Knežev dvor, Onofrijeva česma, dubrovačke gradske zidine i niz drugih izazova.

Poslije projekcije žičarom se penjemo na Srđ odakle se Dubrovnik vidi kao na dlanu. Ushićene smo ljepotom.

Dan treći

Sati su prolazili kao sekunde i bilo je sve zabavnije. S našom profesoricom razgledali smo skoro cijeli Dubrovnik. Posjetili smo Pomorski muzej, Dom Marina Držića, Kulturno-povijesni muzej, katedralu, crkvu sv. Vlaha, nebeskoga zaštitnika Dubrovčana, a poseban doživljaj bio je obilazak gradskih zidina koje su građene četiri stoljeća i na sve četiri strane zaštićene kulama: na sjeveru Minčetom, na zapadu kulom Bokar, na jugoistoku utvrdom sv. Ivana, na istoku tvrđavom Revelin. Posebna i meni najljepša je tvrđava Lovrijenac. Pogled s bilo kojega mjesta bio je prekrasan i oduzimao je dah.

O vratima Dubrovnika dala bi se napisati posebna priča: Vrata od Pila i Vrata od Ploča bila su nam ulaz i izlaz iz Grada.

Popodne smo proveli na Lokrumu. Vožnja brodom, kupanje u Mrtvom jezeru, zečići i pauni koji slobodno šetaju otokom i ne plaše se posjetitelja, razgledavanje muzeja posvećenog poznatoj američkoj seriji Game of Thrones i obavezno fotkanje na tronu. Prepuni smo dojmova.

Dan četvrti

Ujutro smo pohitali u Lužu,  u kino Sloboda smještenom u samom središtu stare jezgre na dodjelu nagrada. Nismo osvojili nagradu u svojoj kategoriji, no nismo tužni jer je konkurencija bila jaka, a i u svakoj je kategoriji dodijeljena samo prva nagrada. Druge i treće nagrade nema, što je još jedna osobitost ovoga festivala.

Sretne što smo uopće pozvane na ovakav festival, koji će mi definitivno ostati u prekrasnom sjećanju, sjedamo u autobus i vraćamo se kući pune dojmova. Dubrovnik će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu.

Napisala Ema Dražić, 8. r.

Fotografirala Laura Stilinović, 8. r.