Na samome početku volio bih naglasiti kako je ovaj rad napisan na temelju izvora koji su dostupni javnoj publici, zato činjenice iznesene u ovome tekstu nakon nekoga vremena mogu postati nedovoljno precizne. Također bih molio kako se ni pod koju cijenu ovi podatci ne upotrebljavaju kao neka vrsta razloga za mržnju, ma kakav razlog bio.Krenimo od početka. Ruska invazija počela je dana 24. veljače 2022. godine, a traje i trajat će još neko vrijeme, čini se. Što se tiče žrtava (ne postoji samo jedan izvor), zasada su katastrofalne za obje strane, a, nažalost, velik dio civila snašla je ova nesreća – s otprilike 22 424 ubijenih i ranjenih.
Borbe se zasada odvijaju u južnoj i istočnoj Ukrajini, točnije u gradu Bahmutu i provincijama: Herson, Zaporiža, Dnipropetrovsk, Harkiv, Donjetsk i Luhansk. Grad Bahmut dobio je posebnu pozornost u ovo vrijeme zbog nove ruske ofanzive na tome području, bitke za sam grad teške su i ne zna se točno kakva je situacija na karti, no vjeruje se kako Rusi polako napreduju.
Jedinica koja predvodi napad na Bahmut je takozvana Wagner grupa. Riječ je o vrsti paravojske koja je pod direktnim nadzorom Putina. Iskazali su se kao bolji među ruskom vojskom i to im je donijelo reputaciju koja je zasad neviđena među njihovim snagama. Ostatak ruske vojske nije se baš iskazao u napadu, uglavnom se smatra da je razlog slab moral i neopremljenost za takvu operaciju i rat. Mit o modernoj ruskoj vojsci je izgleda samo to, mit, ruska vojska zasada, čini se, ne posjeduje takovo oružje kojim bi se suprotstavila oružanim mogućnostima NATO saveza. Ruski su tenkovi prestari ili ih nema dovoljno, puške iz Prvog svjetskog rata vade se iz muzeja poput Mosin-Naganta, a luhanska i donjetska paravojska nema ni takvih, ruska avijacija ne usuđuje se koristiti svojim helikopterima kako ih ukrajinska vojska ne bi srušila.
Ruska mornarica također je primila težak udarac – potapanje ruske krstarice „Moskve“ koja je bila njihov ponos i vjerovalo se kako je mogla sama prijetiti američkim nosačima aviona. Brod je na dnu Crnog mora, vjeruje se kako je brod bio zanemaren tijekom većine svoje službe. To se odnosi na nedovoljnu količinu elektroničkih uređaja, lošu kvalitetu obnove, nedostatak modernih senzora itd. Vjeruje se kako je brod pogođen ukrajinskom raketom koja ga je zapalila i potopila plamenom. I to je samo jedan od brodova velike ruske mornarice. Drži se kako je i mnogo drugih brodova u sličnoj situaciji.
Ukrajinska je vojska imala više uspjeha, obranila se od početnoga napada i održala veliki moral među svojom vojskom dobivši veliku podršku NATO-a poput: dronova, artiljerije, pušaka, uniformi itd. Također se iskazala velikom disciplinom i voljom za borbu. Najbolji primjeri toga su otok Zmija i opsada Mikolajeva gdje je ukrajinska vojska pokazala da se ne boji ruske navale.
Glavna slika ukrajinskoga otpora njezin je vođa – Vladimir Zelinski koji je za cijelo vrijeme ovoga rata ostao u Kijevu ističući kako se Ukrajina nikad neće predati, a to je potvrdio glasanjem u kojem se ukrajinski narod izjasnio s oko 90 % glasova da se ne posustaje ruskim prijetnjama.
Ukrajina je tijekom rata pokazala da može i hoće pobijediti Putinovu vojsku, neki primjeri su bitka za Kijev, u kojoj su ukrajinske snage uz pametnu taktiku istjerale napadače od glavnoga grada, drugi primjeri su na jugu gdje je ukrajinska vojska prešla rijeku Dnjepar i zamalo prodrla u Krim, a treći je kada su ukrajinske snage uspjele doći sve do rijeke Donjetsk na sjeveru.
Veliki broj stranih volontera otišao je u borbu u Ukrajinu, dio njih je iz država regije Kavkaz, poput Gruzije i Armenije, no također ima i Amerikanaca, Poljaka, Finaca, Bjelorusa, Mađara, Bugara kao i mnogo drugih.
Ukrajinski je rat vrlo kompliciran, čovjek ne može shvatiti strahote rata koje se događaju u toj zemlji, nije mu moguće predvidjeti tijek i kraj, no kraj će jednom zasigurno doći, a mi se molimo za ukrajinski narod da strahote rata stanu, za ruske majke i očeve da im se sinovi i kćeri vrate, a za političare svijeta da se opamete.
Luka Bajlo, 7. a
Loading ...
