Darovali dio sebe

Naši su gosti urednici novinari su iz OŠ Bartula Kašića iz Zadra. I oni imaju svoj internetski časopis Bartulin koji možete pratiti na adresi http://bartulin59.wix.com/bartulinnn.
Donosimo rad Petre Šoše, učenice 6. razreda koja je predstavljala svoju školu, ali i Županiju na državnoj smotri LiDraNo 2016. novinarskim radom Pet priča, člankom potaknutim akcijom Kosa ljubavi u školi. Dobila je sve pohvale jer je priču prenijela iz “svojega kuta”. Teško je bilo na neki drugačiji način napisati članak o temi o kojoj su pisali gotovo svi mediji. Petri je to uspjelo.

Pet priča

Udruga Kosa ljubavi djeluje od travnja 2015. godine. Pokrenule su je dvije mlade žene Biljana Bjelajac Poznić i Marijana Čergar. Prikupljaju donacije za vlasulje od prirodne kose namijenjene osobama oboljelim od malignih i autoimunih bolesti. Pokrenule su cijelu Hrvatsku, dobile Ponos Hrvatske, lavina dobrote je krenula… a ja nisam znala da ću biti njen dio.

Petra

Zovem se Petra. Idem u 6. b razred. Imam zdravu, veselu i skladnu obitelj. Imam brata koji me uvijek nasmijava. Treniram atletiku. Volim se družiti s prijateljima, slušati glazbu, voziti bicikl…Odlična sam učenica i slažem se sa svima u razredu. Kažu da sam omiljena. Imam prekrasnu dugu smeđu kosu koja je moj zaštitni znak.  Puštam je već duže vrijeme, seže mi do  pola leđa. Znam da i dečki vole cure s dugom kosom. Ne pada mi na pamet šišati se. Sve do jednog dana…(Ne znam što je kemoterapija i što su maligne bolesti.)

Ana

Ana je moja profesorica hrvatskog jezika. Dobrodušna je i uvijek nasmijana. Na satu Hrvatskog jezika jako je zanimljivo. Često nam priča o nekim životnim situacijama. Tako nam je na jednom satu pričala o Kosi ljubavi. Početkom svibnja gledala je prilog na televiziji o toj udruzi i došla na ideju da organizira doniranje u došašću, u našoj školi. Poziva sve učenice i kolegice da doniraju kosu. Nada se da će se javiti bar dvadesetak djevojaka. Napravila je plakat. Sve je to bilo lijepo za čuti i vidjeti, ali moja prva reakcija bila je: „Nema šanse!“ Čak sam to rekla glasno. Kad sam došla kući, počela sam razmišljati o tome. Prespavala. Shvatila sam da tim curama neće brzo narasti kosa i da bi ih moja kosa usrećila. Razgovarala sam s roditeljima i oni su me podržali. Sve se okrenulo.

Biljana

Biljana je osnovala udrugu Kosa ljubavi. Sve je počelo u travnju kad joj je prijateljica došla na posao i pitala je zna li nešto o tome gdje se može donirati kosa. Ona joj je rekla da ne zna. Te su joj se riječi stalno motale po glavi. Osjetila je kao neki poziv odozgo i rekla sama sebi: „Ti ćeš to organizirati u Hrvatskoj!“ Krenulo je preko noći. Grupa je osnovana 22. travnja 2015. godine. Od tada do danas stiglo je preko 3000 donacija. Ni sama nije očekivala da će u Hrvatskoj pokrenuti toliki val dobrote. Putuje, ponekad ostavlja svoju obitelj i pomaže drugima. No, ne kaje se. Došla nas je podržati. Jako je draga i vesela, puna energije. Ima veliko srce. Objasnila mi je kako vlasulju rade ručno vlasuljari i kako je potrebno 80 do 110 sati rada. Na kraju naše akcije zaključila je da smo rekorderi u Hrvatskoj po broju donacija (55) i po broju frizera (13). Bila je jako ponosna, a mi još više.

Antonija

Antonija je mlada djevojka iz Zadra koja boluje od Hodgkinovog limfoma. Druga je djevojka koja je dobila vlasulju. Pozvali smo je da dođe te subote 19. prosinca u našu školu, no dan ranije bila je na kemoterapiji i nije se dobro osjećala. Njena priča dirljiva je i nesvakidašnja. Htjela je donirati svoju kosu, no ubrzo se razboljela. Bolest je bila galopirajuća pa je na kraju dobila vlasulju od svoje kose i nekoliko donacija. Moja učiteljica Ana upoznala ju je prošlog ljeta i rekla da je to djevojka puna nade, vjere i optimizma. Nasmijana. Imala je puno životnih planova, a sada ima samo jedan – ozdraviti.

NN

Draga moja!
Znam da ću te jednog dana upoznati. Nekako se nadam da to neće biti skoro, jer mi se čini da tako odgađam tvoju bolest. Bilo mi je neobično kad je Biljana rekla da donatori upoznaju osobu kojoj su donirali kosu, a ti ćeš imati nešto moje. To me i veseli i rastužuje. Znam da ti je teško, ali budi hrabra i ustraj. Sjeti se svih lijepih i bezbrižnih dana, neka ti oni budu zvijezda vodilja. Ne gubi nadu. Ne znam odakle si, ne znam kako se zoveš, ali znam da će jednog dana moja peta priča dobiti ime.

Petra Šoša, 6. r., OŠ Bartula Kašića, Zadar
mentorica: Ana Lisica