O projektu OŠ ‘Vidovec’  Čitajući putujem – putujući čitam

Lektira, nekad omraženi zadatak učenicima, danas, drugačijim pristupom profesora učenicima, postaje sve zanimljivija. A na zanimljiv način lektiru radi i naša profesorica Sanja Biškup. Javljam vam se iz Osnovne škole ‘Vidovec’, udaljene 8 kilometara od Varaždina.

Učenici čitanjem otvaraju mnoge horizonte

Naša je profesorica svestrana pa takvima želi učiniti i svoje učenike. Naučila je generacije djece kako se radi školski list – naša je Budilica zvonila petnaest godina, radijske reportaže i radioigre, vodila ih na LiDraNa i Novigradska proljeća.

Svake godine provodi razredne projekte i projekte na razini škole, priprema učenike za natjecanje iz hrvatskoga jezika, njeguje kajkavštinu pa njezini učenici ostvaruju izvrsne rezultate na Zboru malih pjesnika, Sidi Košutić, Malom Domjaniću… S nadarenim učenicima već sedam godina radi u Centru izvrsnosti za hrvatski jezik Varaždinske županije. Osim knjiga, voli i dobre filmove, kazališne predstave, izložbe, glazbu…

A kada je shvatila da lektiru treba raditi na drugačiji način, reći će nam sama.

Moji učenici vole iznenađenja

Kada ste primijetili da je vrijeme za drugačiji pristup lektiri, a ne nepotrebno ispisivanje stranica bilježaka o piscu, radnji, likovima i slično?

Primijetila sam da su na početku mojega radnog vijeka učenici daleko više čitali, no današnje generacije su sasvim drugačije. Učenici nemaju strpljenja za čitanje, stalno su na društvenim mrežama, rječnik im je oskudan i prepun anglizama, ne vole pisati… Neki jednostavno ne žele čitati bez obzira na posljedice, drugi čitaju savjesno  i za vrijeme praznika, treći otvoreno pokazuju da se dosađuju, četvrti riskiraju i prepisuju…  Djeca nažalost ne razumiju da čitanje nije nečiji hir, da čitanjem otvaraju mnoge horizonte u svim područjima, zato se smatram odgovornom da ih na bilo koji način pridobijem i motiviram za čitanje, i ne samo lektirnih  knjiga, već svega na što naiđu: novina, stripova, plakata, letaka, časopisa…

Cilj mi je pobuditi njihovu radoznalost, povezati Hrvatski jezik s drugim područjima i predmetima.  Oduvijek sam lektirna djela povezivala s dramskim metodama i improvizacijama, a sada uvodim i druge različite metode i strategije čitanja. Moji učenici vole iznenađenja; svaki i najmanji odmak od stereotipa, kod njih rezultira povećanjem interesa i motivacije. Oni vole čitati na dekicama ili na tepihu u knjižnici, vole lampice, svjećice, fenjere, vole čajanke uz keksiće, vole odlične ocjene za promišljanja i povezivanja lektirnog djela sa stvarnim životom.  Vole i dodatne zadatke koji se dodatno ocjenjuju (izrada lutaka za lutkarske predstave, pisanje monologa, izrada plakata i prezentacija…). Sve to dalo je i daleko bolje rezultate glede čitanja. Naravno, ne preko noći.

Odakle ideja za projekt Čitajući putujem – putujući čitam?

Projekt sam s kolegicom Zdenkom Šopar iz VI. OŠ Varaždin započela raditi prošle godine u Centru izvrsnosti. Interes je bio iznad očekivanja, stoga me zaintrigiralo kako bi moji učenici u školi reagirali na iste ili slične sadržaje i metode. Tako sam odlučila paralelno provesti i cjelogodišnji projekt u svojoj školi.

Čitateljski maraton

Što sve projekt uključuje?

U Mjesecu hrvatske knjige u projekt su se uključili svi učenici i učitelji škole. Aktivnosti su se provodile u školskoj knjižnici, gdje su svi učitelji, učenici i zaposlenici škole, ali i gosti iznenađenja sudjelovali u čitateljskom maratonu, tj. svakodnevnome glasnom čitanju prema mogućnostima s obzirom na raspored. Budući da je tema projekta bila putovanje, čitala su se nezaboravna i neponovljiva književna putovanja stvarnim i izmišljenim svjetovima: Oz, Zemlja Čudesa, Nigdjezemska, Međuzemlje, Narnija, Zemlja Liliputanaca, Put oko svijeta…, Put u središte Zemlje i mnoge druga.

Razrednici su sa svojim razredima također obilježili Mjesec hrvatske knjige u školskoj knjižnici te čitali priče i romane s motivima putovanja, putopisa, putničkih dnevnika, turističkih vodiča i razglednica koje su učenici mogli i donijeti prema osobnim željama i afinitetima. Od svih prikupljenih materijala, razglednica, prospekata, putničkih dnevnika i planova organizirana je izložba. Za čitateljski maraton posebno je opremljen i čitateljski kutak s tepihom, dekicom i naslonjačima kako bi se svi sudionici osjećali što ugodnije i opuštenije, a učenici su mogli donijeti i svoje jastučiće, dekice, prekrivače…

Čitali su učenici, razrednici, knjižničarka, predmetni učitelji, stručni suradnici, računovotkinja, čak i školska liječnica koja je došla cijepiti učenike. Na satovima lektire učenici su dramatizirali i glumili dijelove knjiga s temom putovanja (Bajka o vratima i Sretni princ), a gledali su se i filmovi s motivima putovanja (npr. Srce od tinte, dokumentarci Stipe Božića itd.).

Učenici i učitelji koji nisu imali neki sat, također su sudjelovali u čitateljskom maratonu, a raspored čitanja bio je izvješen na ulazu u knjižnicu prema dogovoru s učiteljicom Ivanom Mrvelj, školskom knjižničarkom.

Projekt se nastavio, a neke od sljedećih aktivnosti bile su javna čitanja, susreti sa zavičajnim književnicima, organiziranje nagradnoga natječaja vezanog za pisanje pisama Djedu Božićnjaku (uz tu je aktivnost nastala i radijska emisija Vita jela, zelen bor…), darivanje knjiga, izradba i pisanje najljepših božićnih čestitaka (uz tu je aktivnost provedena zajednička radionica učenika i roditelja), obilježavanje Dana dječje, hrvatske i svjetske knjige, obljetnice rođenja i smrti poznatih književnika itd. Na kraju projekta organizirana je izložba svih radova vezanih za projekt te objava fotografija različitih aktivnosti na mrežnim stranicama škole

Dio projekta je i Čitateljski klub. Koje teme obrađujete na sastancima Kluba?

Članovi Čitateljskoga kluba čitali su književna i neknjiževna djela ili ulomke s temom putovanja (CorneliaFunke, Srce od tinte; Sanja Lovrenčić, Užitak koji osjeća vozač kad netko trči; Julijana Matanović, Božićna potraga – tekstovi Rođena na Božić i Buđenje; Stipe Božić, Svete planine svijeta; Jasna Horvat, Antiatlas – tekst Kina; Kristina WolspergerDanilovski, Danci i stranci; Kristina Gavran, Kiša u Indiji, ljeto u Berlinu – tekstovi Čaj i Najljepša kuća u kraju; Davor Rostuhar, Samo nek’ se kreće! – tekstovi Sirija i Grčka; Aleksandar Genis, Ruski hljepčić i druga kulinarska putovanja – tekstovi Dolce vita – Italija i Euroazijatstvo – Turska; Hrvoje Šalković, Nulti meridijan – tekst Velika bijela psina), putopise iz Modre laste, obilježili Međunarodni dan pismenosti te rođendan pjesnika Dragutina Tadijanovića, a na kraju Mjeseca knjige organizirali kviz o poznavanju različitih svjetskih odredišta koja privlače ljubitelje putovanja, kao i književnih djela i ulomaka s temom putovanja.

Sudjeluje li u tom projektu cijela škola?

Da, učenici nižih i viših razred, djelatnici Škole, gosti iznenađenja.

Reakcije učenika bile su iznad očekivanja

Kako su učenici reagirali na novosti na satima lektire?

Reakcije su bile iznad očekivanja. Oduševljeni su drugačijim načinom čitanja, ali i svime što je to iznjedrilo: dramatizacijama, nagradnim kvizovima, radionicom pisanja i izrade čestitaka, snimanjem radijske emisije, gledanjem i interpretacijom filmova, dramskim improvizacijama, intervjuima, pisanjem nagradnoga pisma Djedu Božićnjaku…

Kako dopirete do učenika kojima čitanje i nije najdraža zanimacija? Što je najvažnije u tom pristupu?

Najvažnije ih je motivirati, a nikako omalovažavati, grditi i kažnjavati. Treba utvrditi što učenici mogu, što ih posebno zanima i ponuditi neke zanimljive metode i strategije čitanja. Bolji rezultati mogu se očekivati kod čitanja kraćih djela koja se mogu čitati i na satu. Očekivanja ne smiju u početku biti previsoka, ali s vremenom će ona rasti. Svaki i najmanji pomak potrebno je nagraditi odličnom ocjenom, pohvaliti pred cijelim razredom, roditeljima, razrednicom.

Što vas motivira u svakodnevnom radu?

Najviše me motiviraju nasmijani i zadovoljni učenici, kolege i roditelji. Motiviraju me i najmanji pomaci koji ozare učenikova lica, volim onaj njihov ponos kad u nečemu zablistaju i budu izvrsni.  Volim kad me učenici nakon osnovne škole pozdrave na ulici, popričaju s veseljem, kad me posjete u školi, i to ne samo oni dobri, već i oni nešto slabiji, kad mi se pohvale odličnim rezultatima na inicijalnim testovima. Motiviraju me i njihovi životni uspjesi.

Na koji ste svoj dosadašnji uspjeh s učenicima najponosniji?

Najuspješniji smo bili u izradi školskog lista Budilica koji je bio ogledalo života naše škole, ali i šire. Nedavno mi  je kolegica iz Županijskog vijeća rekla kako joj nedostaje naš školski list.  Nažalost, taj je rad trebao i ogromnu financijsku potporu škole, što je s vremenom postalo nemoguće. U zadnje vrijeme veoma sam ponosna što je naša dramsko-scenska igra Naša bajka o ribaru i ribici predložena za državni LiDraNo. Autori su teksta i glumci učenici 5. razreda.

Ove godine nastavljamo istim tempom. Naslov projekta je Jednaki, a različiti.

Karla Zagorec, 7. b OŠ Vidovec

fotografije iz arhiva Škole