Pisci, novinari i glumci u pirovačkim klupama

Učenici OŠ Pirovac niz godina sudjeluju na županijskim i državnim LiDraNima. Mogu se pohvaliti da su na državnoj smotri LiDraNo sudjelovali u gotovo svim izrazima – literarnom, samostalnom novinarskom izrazu, samostalnom scenskom izrazu i skupnom scenskom izrazu. 2013. godine pokrenuli su školski list Murtelicu čiji je prvi broj pozvan na državnu smotru LiDraNo u Primoštenu. Tako su svojim uspjesima na LiDraNu dodali i kategoriju školskih listova.  Kakva je to mala škola koja u svojim klupama krije pisce, novinare i glumce? Krije li se njihov uspjeh i u čaroliji koju pruža jedinstvo mora, sunca i dokonih labudova koji čuvaju mirni pirovački  zaljev?

LiDraNovci odavno

Naša profesorica hrvatskoga jezika Anita Vrkić, koja vodi novinarsku i dramsku družinu, često govori kako je LiDraNo u školu odavno donijela nedavno umirovljena profesorica i ravnateljica Mirjana Božić pa je ona samo nastavila raditi na dobrim temeljima. Reći će i kako na školskim priredbama, zahvaljujući kolegicama razredne nastave Vesni Garofulić (dramska družina nižih razreda) i Silvani Crljen (glazbena grupa nižih razreda), otkriva buduće talente koji ne mogu promaknuti njezinu iskusnu oku.

Kada i kako nastaju naše scenske igre

Naše scenske igre, vjerovali ili ne, nastaju petkom poslijepodne. Kada većina učenika već odbaci školske torbe, u učionici hrvatskoga jezika kreće naša čarolija. I vjerujte nam, čitav petak izguramo lakše iščekujući druženja puna igre i radosti. U početku su to samo igre – krećemo se zamišljenim prostorima, dodajemo zvukove predmetima, opisujemo zamišljene predmete, sukobljavamo se na zadanu početnu rečenicu ili rečenicu kojom završava sukob, radimo zaustavljene prizore , kipove ili geste za tuđi govor. Ideje pršte, energija se osjeća u svakom od nas. Međusobno se slušamo, nadopunjujemo i dogovaramo. Odabravši temu, glumeći je razrađujemo, tragamo za scenskim rješenjima, dobivamo domaće zadaće. Nikad ne znamo kamo će nas igra odvesti. Često smo igru već postavili do kraja, ali i dalje ne znamo kraj. Naše su igre najčešće bez rekvizita, nekostimirane, u posljednje vrijeme više neverbalne, najvažniji nam je pokret i izraz lica. Izbornici redovito hvale našu mizanscenu (raspored i kretanje glumaca na sceni), dobru uvježbanost, lakoću igre. Osim glazbenih umetaka, u nekima i sami sviramo.  Prošle smo godine u našu priču ubacili obruč i istraživali mogućnosti s njim. Ovu smo godinu za našu priču, u kojoj tragamo za savršenim čovjekom, napravili veliki crveni kartonski lonac s bijelim točkicama (zahtijevao je dosta rada), dok je druga skupina odabrala gumi gumi za svoju priču. Budući da smo mi pravi istraživači i kreativci, otkrivali smo dosad i teatar sjena (ostao u istraživanju) i kazalište lutaka.

Predstava je timski rad

Naša prva lutkarska predstava dogodila se slučajno. Za sve je kriva moja slikovnica Priča o četirima godišnjim dobima motivirana natječajem Moja prva slikovnica Udruge KaLibra iz Karlovca. Priča je bila dosta zanimljiva, a odlično se uklopila u naš školski projekt Priroda ništa ne čini uzalud. Sve djevojčice iz moga razreda bile su uključene u projekt. Dramatizirali smo tekst, a uz vodstvo smo naše profesorice likovne kulture Manuele Srdarev radili lutke, a rado nam je svojim znanjem i savjetima te vještim rukama pomogla profesorica Karolina Rančić kao i naš domar Radoslav Trošić. Odabrali smo glazbu, a naše su lutke postajali i šareni baloni i kišobrani.

 Ponosni na Murtelicu

Radeći naš školski list Murtelicu prolazimo kroz različite faze – od one pune oduševljenja i poleta do izbjegavanja profesoričinog pogleda jer kasnimo s obvezama do ponovnog oduševljenja, radosti i ponosa kada Murtelica konačno ugleda svjetlost dana.  Često ne vjerujemo  da smo mi njezini tvorci. Priča nam nikad ne nedostaje, iako smo se u početku bojali života u maloj sredini koji ne pruža dovoljno tema. Osim školskih događaja, bilježimo zanimljivosti vezane uz neke naše učenike i učitelje, otkrivamo zanimljive priče i ljude iz susjedstva. Na preporuku smo državnog povjerenstva za školske listove u drugom broju uveli temu broja. Dosad smo obradili teme: kreativnost, igra i budi eko. Ovogodišnji peti jubilarni broj posvećen je putovanjima. Naša se Murtelica tiska u crno-bijeloj tehnici, osim ovitka i četiriju stranica pod nazivom Murtelići namijenjenih najmlađim čitateljima. Nekako spontano na naslovnici 1. broja dogodile su se dječje ruke koje drže biljku murtelicu, a potom je svaki sljedeći broj na naslovnici imao dječje ruke – jednom su to ruke za tkalačkim stanom, ruke koje se igraju kamenčićima ili puštaju papirnate brodove u more. A, ne, nećemo vam odati izgled naslovnice ovogodišnjeg broja.

Za neku drugu priču

Ako ste mislili da smo vam sve rekli što radimo u sklopu nastave hrvatskoga jezika, prevarili ste se. Mi smo i dobri jezikoslovci i svake godine sudjelujemo na županijskim natjecanjima i redovito osvajamo najviša mjesta. Volimo mi sudjelovati i dobivati priznanja i na literarnim natječajima, ali nećemo vas gnjaviti pretjerano našim uspjesima. Neka to bude poziv za još jedno sudjelovanje u vašem školskom listu. Neka ovo ne bude kraj već novi početak. Pozdrav do ponovnog susreta!

Barbara-Roza Stief-Mušec, 8. r.

OŠ Pirovac