Bila sam u dramskoj grupi
Na 50. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece sreli smo gospođu Maju Zrnčić, višu savjetnicu za izvannastavne aktivnosti, natjecanja i smotre u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Ljubazno se odazvala na kratak razgovor.
Što znači biti savjetnica za izvannastavne aktivnosti?
Posao savjetnice za izvannastavne aktivnosti uključuje, osim izvannastavnih aktivnosti, i natjecanja i smotre, jer to je puni naziv onoga što ja radim (savjetnica za izvannastavne aktivnosti, natjecanja i smotre) To znači voditi brigu o izvannastavnim aktivnostima, odnosno edukaciji učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama vezano upravo uz područje izvannastavnih aktivnosti iz kojih i proizlazi pripremanje učenika za natjecanja i smotre. Osim toga vodim brigu i dajem stručna mišljenja o izvannastavnim programima koje različite ustanove nude školama (kazališne predstave, radionice i sl).
Na svakoj županiji postoje i voditelji za slobodne aktivnosti vijeća učitelja Hrvatskoga jezika. Koji je njihov zadatak?
Što se tiče moga područja oni se zovu voditelji županijskih stručnih vijeća za izvannastavne aktivnosti i organiziraju edukaciju učitelja i nastavnika na županijskoj razini. Dakle, u svojoj županiji vode brigu o potrebama učitelja i nastavnika i održavaju stručne supove s temama iz područja izvannastavnih aktivnosti.
Zašto je dobro da se djeca bave izvannastavnim aktivnostima?
Dobro je zbog toga što kroz izvannastavne aktivnosti djeca neke svoje afinitete, pogotovo djeca koja su darovita, mogu zadovoljiti. Čak i djeca koja se ne ističu posebno u nekom području mogu, pod dobrim stručnim vodstvom učitelja i nastavnika otkriti neke svoje skrivene interese, razviti ih i lijepo provesti vrijeme.
Kojim ste se vi izvannastavnim aktivnostima bavili kao đak?
Kao đak bila sam u dramskoj grupi, pa je to nekako ostala moja ljubav i kasnije. Dok sam radila u školi, vodila sam dramsku družinu.
Sva djeca žele na LiDraNo. Što je tako privlačno na LiDraNu?
Privlačno je to što na višoj razini, državnoj, znači izvan svoje županije, odmjeravaju snage u onom najpozitivnijem smislu. Dakle ne na natjecanju, jer LiDraNo je smotra i nema rangiranja, pokazuju što su napravili, koliko su u tome dobri. Ujedno dobivaju uvid u to što se radi u drugim školama. Dobro je i to što je program koncipiran tako da mogu vidjeti i druge izraze (radijske emisije, videofilmske radove, dramske izvedbe, i drugo) vidjeti što je u hrvatskim školama u umjetničkom području u toj godini napravljeno.
Što mislite o 50 godina dječjeg filmskog stvaralaštva?
Pedeset godina dječjeg filmskog stvaralaštva svakako je značajan jubilej, važna obljetnica. Nema puno programa za djecu i mlade koji se mogu pohvaliti tolikim trajanjem. Jedinstvena je prilika vidjeti na jednom mjestu stotinjak filmova. To je zaista respektabilna brojka.
Kakvi su vaši dojmovi s 50. revije?
Pa moram reći da sam kao prava štreberica odgledala sve filmove i bilo mi je jako zanimljivo. Nažalost, samo dva puta godišnje imam priliku gledati filmove koje su napravila djeca i mladi, na LiDraNu i Reviji. I uvijek sam nanovo impresionirana njihovom kreativnošću i idejama. Neke od filmova koristim i na svojim stručnim skupovima.
Razgovarala: Ana Grgica Knežević, 7.r.
Fotografirala: Dora Klarić, 7.r.