Ritam zločina – film koji me je oduševio
Kada je cijeli mjesec nastava Hrvatskoga jezika posvećena kriminalističkim temama pa vam učiteljica hrvatskoga jezika zada da pogledate film Zorana Tadića Ritam zločina iz 1981. godine, čini vam se da ste dobili vrlo tešku domaću zadaću. No, je li stvarno tako!?
Crnobijela avantura
Volim gledati kriminalističke filmove i serije, stoga me ovaj intrigantni naslov privukao. U gledanju filma pridružila mi se i mama pa je crnobijela avantura mogla početi. Na početku mi se film zapravo nije svidio, ali kako se radnja počela odvijati i kako se otkrivao ritam zločina, film me je sve više privlačio.
Neobičan hobi
Profesor povijesti i zemljopisa Ivica u svoju staru prizemnicu, predviđenu za rušenje, prima podstanara, umirovljenoga zemljišnog mjernika Fabijana. Fabijan ima neobičan hobi: precizno statističko praćenje ritma zločina u Trnju i u Zagrebu. Svidjela mi se Fabijanova tajanstvenost. Fascinantno je kako Fabijan dolazi do svih predviđanja pomoću računanja, grafikona, a i zanimljivo je kako uspoređuje dobro i zlo: crne kuglice su predstavljale zlo, a bijele dobro.
Ritam zločina Fabijanov je hobi kojim se on jako voli baviti. Profesor Ivica mi se dopao zato što je dobar, drag i zato što je primio Fabijana u svoju kuću. Svidjelo mi se što je osjećaj kod gledanja filma napet i put iščekivanja. Jako me začudilo kako Fabijan uspijeva pogoditi što će se s dogoditi, ali ritam nije bio ispravan pa nije točno određivao dane kada bi se nešto trebalo dogoditi.
Fabijan me iznenadio kad je opljačkao jednu ženu. Nije mi jasno zašto bi netko zbog nekog ritma opljačkao ženu. Nisam očekivala ni Fabijanovo ubojstvo, i to me je jako iznenadilo. Jedino što mi se nije svidjelo je kraj filma zato što je učitelj ostao sam, a i srušila mu se rodna kuća gdje je živio cijeli svoj život.
Da, treba dodati da mi je mama bila zahvalna na lijepom filmskom druženju. Naučila sam ponešto i o glumačkim legendama hrvatskoga filma Fabijanu Šovagoviću i Ivici Vidoviću koji glume glavne uloge.
Mia Pinčić 7. r.
Osvrt na film Ritam zločina
Film mi je u početku bio potpuno nerazumljiv i nije mi imao nikakav smisao. Istina, nisam baš ljubiteljica crnobijelih filmova, pa mislim da je i to pomalo odigralo ulogu u mojem prvom dojmu. Zapravo me crnobijela slika odvlačila od gledanja, iako su upravo crnobijeli filmovi jedni od najkvalitetnijih.
Ni sam naslov filma nije me privlačio. Kažu: Ne sudite knjigu po koricama! E pa vidite, tu je moj problem. Ja često sudim knjigu po koricama, film, časopis ili neki drugi sadržaj po naslovu. Pa kad je to još i domaća zadaća! No, ne treba suditi po vanjštini! Da nisam pogledala film bilo bi mi jako žao i zahvalna sam učiteljici jer sigurno znam da ga ne bih pogledala da to nije bila zadaća.
Zanimljiv i napet film
Tijekom gledanja filma, u meni su se pojavljivali razni osjećaji. Neki su bili manje intenzivni, a neki su strašno dominirali mnome. Neopisivo je iskazati koliko su me puta prošli trnci i jeza i koliko sam u nekim trenutcima bila napeta i nervozna. To je svatko doživio barem jedanput gledajući neki dobar film ili čitajući zanimljivu knjigu. Kako se bližio kraju, film je bio sve napetiji i zanimljiviji. a do samoga kraja ne možeš naslutiti kako će se radnja rasplesti.
Ja dosada nisam pročitala puno krimića, ali sam zato gledala puno kriminalističkih filmova. Volim krimiće bilo da se radi o knjigama ili filmu.
Fabijanova smrt bio je jedan od misterioznijih događaja ovoga filma koji me ujedno i jako rastužio. Film Ritam zločina je stvarno prekrasan film. Nadam se da ću ga pogledati još koji put kad odrastem jer je vrlo zanimljiv i misteriozan, baš onakav kakav volim. Stvarno ga svima preporučujem i obećavam vam da nećete požaliti što ste ga pogledali. Možda izgubite sat i pol uobičajenog vremena, ali vjerujte film vrijedi svake sekunde.
Samo pripazite da i vi slučajno ne počnete lupkati nogom o pod u Ritmu zločina Zorana Tadića.
Ana Paola, 7. r.