Baviti se filmom u osnovnoj školi kao medijem, privilegij je kakav nemaju baš svi učenici osnovnih škola. U to sam se uvjerio još prošle godine kada sam bio sudionik 48. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece u Zagrebu. Nakon odgledanih 96 filmova u tri dana, družeći se s mladim filmašima iz cijele Hrvatske, odlučio sam da ću se time baviti i dalje.
Stoga je moja radost bila još veća kada mi je profesorica Kovač saopćila da i ove godine zajedno s Petrom, Ivanom i profesoricama Phillips idemo na 49. reviju u Varaždin.
Četvrtak, 29. rujna 2011.
Rano jutro, 6 sati. Majka me budi. Nerado se dižem iz toplog kreveta i vučem se u kupaonicu. O tom bih jutru mogao napisati cijeli roman, ali ne bojte se, ne želim da jednim klikom miša odustanete od čitanja.
U 7 i 30 krećemo sa zadarskog autobusnog kolodvora za Varaždin. Pridružile su nam se i dvije filmašice iz Šibenika. Nakon udobne vožnje, u podne stižemo u Zagreb, a dalje idemo organiziranim prijevozom u Varaždin. Stižu filmaši s raznih krajeva Hrvatske: iz zagrebačkih škola, Mirkovca, Dugog Sela, Slavonskog Broda… U busu druženje i nova poznanstva.
Oko 3 sata popodne stižemo u Varaždin.
Prvi dojam – prekrasno. Varaždin je jedan od najljepših gradova koje sam posjetio. Ima puno kulturnih i povijesnih spomenika. Doista izgleda barokno. Smješteni smo u hotel Turist blizu centra grada.
To smo popodne imali slobodno, sve do 18.00 sati. Treba ga dobro iskoristiti, jer o slobodnom popodnevu više neće biti riječi.
U 18 sati počinje svečano otvaranje Revije u varaždinskom HNK, te prva revijska projekcija. II. osnovna škola izvela je svoj glazbeno-plesni program dobrodošlice. Bio sam oduševljen plesnim vještinama pojedinaca. Dan se polako bliži kraju. Treba se dobro naspavati, sutra će biti dug i naporan dan.
Petak, 30. rujna 2011.
Sati je 7. Budim cimera, svojeg imenjaka. Nakon doručka odlazimo s povećom grupom u obilazak grada s turističkim vodičem. Vidjeli smo mnoge kulturne i povijesne spomenike – crkve, trgove, kipove… Varaždin je prekrasan grad. Ima mnogo zanimljivih priča i legendi o njemu, što me oduševilo. A naišli smo i na našeg zemljaka Grgura Ninskog pa nam je odmah bilo toplo oko srca.
Nakon obilaska odlazimo u HNK, S tek kratkom pauzom za ručak odgledali smo 2., 3., 4. i 5. revijsku produkciju.
Navečer, u 20.30, u HNK gledamo komediju za djecu – Dječak Ivek i pas Cvilek. Uz odličnu glumu i ples, dobro smo se nasmijali.
U 21.30 posjetili smo zvjezdarnicu II. OŠ Varaždin. Kroz teleskop smo gledali Saturn i njegove mjesece te galaksiju udaljenu više od 10,000,000 svjetlosnih godina. Jednostavno prekrasno. Čovjek se zapita: „Gleda li nas netko odande?“ Nakon putovanja u svemir, vraćamo se u hotel i pripremo se na sutrašnji dan, koji će biti još naporniji od današnjeg.
Subota, 1. listopada 2011.
Odlazimo u još jedan obilazak grada. Razgledavamo muzeje u Varaždinu. U vili Hercer vidjeli smo fantastični „Svijet kukaca“. Fascinirale su me mnoge vrste buba i bubica.
Zatim smo odšetali opet u HNK, jer su još tri revijske projekcije pred nama. U međuvremenu sam obavio razgovor sa savjetnicom pravobraniteljice za djecu, gospođom Majom Flego za školski list. Tema je lista U svijetu medija, pa valja iskoristiti priliku.
Napokon, nakon odgledanih 80 filmova, nekih dobrih, a nekih i ne tako dobrih, došao je kraj projekcijama.
U 18 je sati počela podjela nagrada. Nestrpljivo smo čekali hoće li voditeljica pročitati ime našeg filma. I jest! Dječji žiri je filmu „Ljubitelji ptica“ OŠ Stanovi dao prvo mjesto u kategoriji reportaže. Jako smo sretni, jer u ovakvoj konkurenciji dobiti nagradu, doista je veliki uspjeh. Slijedilo je svečano zatvaranje Revije. Naša je profesorica Slavica Kovač pozvala sve sudionike da sljedeće godine dođu u Zadar, gdje će se održati 50., jubilarna Revija, čiji smo mi domaćini.
Nedjelja, 2. listopada 2011.
Tko je ono rekao da je nedjelja neradni dan? U dvorani HNK članovi prosudbenog povjerenstva odraslih razgovaraju s filmašima. Pljuštala su pitanja, svatko je htio saznati ocjene svojega filma. Mislim da je sucima bilo lakše odabrati filmove i pratiti sve projekcije nego odgovarati na bezbrojna pitanja, no učinili su to iscrpno na obostrano zadovoljstvo. U isto vrijeme, priređivači Revije razgovarali su s voditeljima videodružina.
Prije odlaska, molim još i profesora Mikića za intervju. I taj je novinarski zadatak izvršen.
S prvom nagradom u ruci i osmjehom na licu, vraćamo se u Zadar.
Ivan Bratović, 8.r.
Loading ...
