Za Škabrnju i Vukovar – književni susret

Književnim susretom 23. studenoga 2015. obilježili smo Dan sjećanja na stradanje Škabrnje i Vukovara u Domovinskom. Naše su gošće svoju tragediju i tugu slile u liriku. Gospođa Elvira Katić predstavila je svoju zbirku lirskih meditacija Čipkaste ure.
Katarina Desnica svoju zbirku pjesama Zajedno kroz sjećanja posvetila je ocu koji je svoj život dao za slobodu.

Svijeća za Vukovar i Škabrnju

Druženje smo započeli himnom i minutom šutnje odali počast palim braniteljima. Zatim su nastupili zborovi učenika mlađih i starijih učenika otpjevavši pjesmu posvećenu Vukovaru Stoji grad i hrvatsku domoljubnu pjesmu iz 1991. Moja domovina. Zborovima su ravnale Marija Buturić i Magdalena Miočić.

Naše su današnje gošće obje prosvjetne djelatnice. Svaka je rat doživjela i proživjela na svoj način. Gospođa Elvira, knjižničarka Klasične gimnazije Ivana Pavla Drugog, izgubila je supruga i oca svoje malodobne djece, a gospođa Katarina kao dvogodišnja djevojčica izgubila je oca. Svoju tugu i bol pretočile su u lirske minijature: pjesme i kratke prozne crtice.

Katarina Desnica bila je učenica naše škole i još je tada napisala kratku crticu pod naslovom Iz obiteljskoga albuma koja je svojevrsni uvod u njezinu zbirku ratne poezije. “I ja sam, kao i šegrt Hlapić posve malena i već sam, kao i on, lutala svijetom od nemila do nedraga. Ipak, između njega i mene postoji velika razlika. On je veseo! Ja sam tužna! Tužna sam i nesretna jer se u moj život rano i grubo umiješao rat.”

Gošće su vrlo emotivno čitale dijelove svojih zbirki i prisjećale se vremena kad je rat harao našom domovinom. Publici su poslale poruku mira i opraštanja, ali i ljubavi prema domovini i onima koji su je svesrdno branili. Na kraju druženja učenici 6. b razreda otpjevali su duhovnu pjesmu Milost. Susret su priredile Slavica Kovač, Božena Ivankov i Magdalena Miočić.

Napisala: Paola Brnin
Fotografirao: Dorijan Dukić