U crkvi svetog Ivana na misi uz župnika među ministrantima, često vidim i jednog najmlađeg. Zanimalo me tko je taj dječak. Riječ je o Dominiku Tomiću, učeniku petoga razreda naše škole.
Postavila sam Dominiku nekoliko pitanja na koja je odgovorio s veseljem.
Kako si se odlučio za ministriranje?
Redovito sam dolazio na misu, vidio ministrante, to mi se jako svidjelo i odlučio sam pokušati nešto novo.
Postoji li posebno vrijeme i mjesto gdje učite i vježbate za misu?
Svake subote se nalazimo u crkvenoj dvorani u 11 sati. Tamo nas svećenik podučava. Mi stariji članovi ponavljamo ono što nam ne ide, a poučavaju se i novi članovi.
Kako se osjećaš za vrijeme ministriranja?
Osjećam se spokojno i sretno.
Dominik ima jednu posebnu i nesvakidašnju želju – postati svećenik. Objasnio nam je da već dugo osjeća želju i potrebu u svećeničkoj odori služiti Bogu.
Dominik je ministrant već godinu dana, a odgovor što je uopće ministrant, potražila sam kod fra. Branka Lovrića, župnika.
„Ministrant je poslužitelj svećeniku u svim liturgijskim i crkvenim slavljima sakramenata i sakramentala. Riječ ministrant dolazi od lat. gl. ministrare što znači služiti, posluživati. Ministranska se služba odnosi na svete čine Crkve, zato je ta služba uzvišena i časna. Iako ministrantska služba nije vezana za dob osobe, najčešće su to djeca koja su primila Prvu svetu pričest. Isus je imao osobitu ljubav prema djeci, a svećenik komu ministranti služe u liturgijskom slavlju, predstavlja samoga Isusa i zato se ustalilo da su ministranti djeca. Najredovitije i najčešće su ministranti muška djeca iako mogu ministrantsku službu obavljati i ženska djeca. Naša, Zadarska nadbiskupija je zadržala tradicijski običaj da su ministranti samo muška djeca.“
Zaista je lijepo da još ima djece koja žele služiti Bogu i bratu čovjeku, jer danas živimo u surovom svijetu novca i prestiža u kojem nema vremena za učenje djece o pravim vrijednostima. Zapravo jednoj, jedinoj pravoj: vjeri u Boga. Vjerujem da će primjer našeg Dominika potaknuti i drugu djecu, koja će otvorena i iskrena srca poći u službu Božju.
Tekst: Ana Grgica Knežević, 7.r.
Fotografije: Ana Grgica Knežević i Loreta Marušić 7.r.