Dan Down sindroma 2017.

Dan Down sindroma obilježava se 21. ožujka. Zašto? S Down sindromom smo danas vrlo dobro upoznati. Riječ je o sindromu koji se pojavljuje u dvoje od desetero djece. Gen koji ga uzrokuje moraju nositi oba roditelja. Javlja se zbog poremećaja u stanicama te 21. kromosom umjesto dvije sestrinske ima tri kromatide. Posljedice su različitost u izgledu te otežano razumijevanje, a u neke djece i otežan govor.

Različiti, a ipak slični

Iako se dawnići od nas razlikuju izgledom i razumijevanjem sasvim su nam slični. S nekima od njih dijelimo ista mišljenja i stavove. Ja ih zovem djecom anđelima. Oni vide svijet nevinim očima. Njihov osmijeh je kao zraka sunca koja se prodire kroz tmurne oblake. Upoznala sam mnogo djece s Down sindromom i iako oni možda ne mogu imati savršen par kromosoma savršeni su u svojoj različitosti. Oni su kao uspomene koje pamtiš do kraja života. Ništa ne može zamijeniti upornost. Niti talent, niti genijalnost, niti obrazovanje. Upornost i odlučnost su moć. Život nije stvoren za odustajanje već za borbu do kraja. I naši mali dawnići su pravi primjer i  možda samo jedni od rijetkih ljudi koji imaju tu vrlinu, oni nikad ne odustaju, čak ni kad im je najteže… Samo hrabro dignu glavu i krenu naprijed. Oni ti pokažu sasvim drugi svijet, put koji te vodi k sreći.

Ivan i Korina

Moju školu pohađaju dva dawnića. Ivan (5.razred) i Korina (7. razred). Korina ide sa mnom u razred i jako mi je drago što je tako jer me naučila mnogim stvarima i ukazala na svijet s kojim se još nikada nisam susrela. Ivan je u našu školu došao ove godine i iako je malo sramežljiv i ne priča puno, njegov osmijeh vrijedi tisuću riječi.

Škola iz snova

Korina i Ivan veliki su ljubitelji sporta. Korina je svoj talent pronašla u odbojci i košarki, ona je ključna karika našega pobjedničkog tima. Svoje slobodno vrijeme Korina provodi u plesu, a kad naraste želi postati frizerka. Njezine sposobnosti su zapanjujuće.

Ivan jako voli rukomet i nogomet. Pravi  je majstor i nikad ne promaši gol. Imaju mnogo prijatelja, ali ipak Korina izdvaja Ivana kao svoju podršku i najboljeg prijatelja. Ivan je bio sramežljiv po tom pitanju pa ipak je spretno izdvojio svog prijatelja Adia i Korinu. Ivanov  je najdraži profesor, kako ga od milja zovemo, Čajo (Miroslav Čačić).

Proljeće je, a u meni nemir…

Kako stiže proljeće stižu i prve ljubavi, a prava se ljubav rodila između Ivana i Korine. Na pitanje o ljubavi i prijateljima odmah su oboje spremno i sigurno odgovorili. Oboje imaju zanimljiv izbor glazbe. Dok Ivan isključivo sluša Tomislava Bralića i klapu Intrade, Korina više voli strane pjesme od kojih izdvaja Adeleinu Hello.

Korina naša najbolja prijateljica

Korina je s nama od petoga razreda i jako nam je prirasla srcu. Odnedavno je počela s nama izlaziti na odmor pa imamo više vremena za druženje. Lijepo je imati prijatelja kao što je ona. Njezina asistentica Ina podijelila je s nama nešto što me još više vezalo uz Korinu, a to je da joj se Korina potužila kako joj nedostajemo kad nije s nama na satovima kultura već u svojem odjelu.

Heroji ljubavi

Ivana i Korinu vidim kao dva heroja jer nas svakim danom sve više iznenađuju. Pa tko bi mogao odoljeti tom pogledu punom ljubavi i zlatnom osmjehu?  Čim ih vidiš prirastu ti srcu, a nakon kratkoga druženja ostanu u njemu zauvijek.

Tekst i fotografije: Tina Jukić, Lara Šuljić, 7. r.