Gospodina Krešimira Mikića, profesora na Učiteljskom fakultetu, sveučilišnog nastavnika na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te predavača na sveučilištima u inozemstvu (Njemačka, Austrija, SAD i dr.), upoznao sam na 49. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece u Varaždinu kao člana ocjenjivačkog suda odraslih. Budući da živi medije, rado je odgovorio na postavljena pitanja.
Na vašoj web stranici piše da ste filmofil. Znači li to da vam je film najdraži medij?
Filmofil poglavito znači filmoljubac. Točno je, film mi je najdraži medij, film je moj život.
Pogledali ste preko 50.000 igranih filmova. Izdvojite tri najdraža.
Broj odgledanih filmova i prelazi brojku koju ste naveli. Kada volite film, to se može poistovjetiti kao kada roditelji imaju puno djece, a netko ih pita koje im je dijete najdraže? Vjerujte mi na riječ da nikada ne bih mogao izdvojiti tri najdraža filma. Ima ih bezbroj.
Koji vam je još medij drag?
Osim filma dragi su mi mediji: fotografija, internet i televizija.
Imaju li mediji više pozitivan ili negativan utjecaj na djecu. Obrazložite svoj stav.
Nitko vam ne može reći objektivno, imaju li mediji više pozitivan ili negativan utjecaj na djecu. Ono što je važno je činjenica da utječu. Svjedoci smo toga da se češće govori o negativnostima medija, a manje o njihovim pozitivnim karakteristikama. Apsurdno je da su za takav stav upravo krivi mediji. Ono što je bitno brojne su okolnosti u kojima se mediji konzumiraju. Pri tome mislim na okružje u kojem rabimo medije, u kojem medijski stvaramo ili ih samo pasivno prihvaćamo. Ono što je najvažnije je medijska pismenost i medijska kultura. Ako niste pismeni, niste u mogućnosti nešto napisati, ali ni čitati. Zašto bi kada je riječ o medijima bilo drugačije? Kako bi mogli procijeniti je li neki medijski sadržaj pozitivan ili negativan nužan je odgoj za medije, a on se stječe u školi, ali i u roditeljskom domu. Slobodan sam reći da su za prosudbu o negativnosti ili pozitivnosti medija odgovorni učitelji, roditelji ali i druge važne institucije poput Crkve.
Što mislite o satima i satima koje djeca provode uz videoigrice?
Provođenje vremena uz videoigre ne bi bio tako veliki problem kada bi to bilo samo igranje. To je međutim boravak u virtualnom svijetu. Igrati videoigru znači zamijeniti zbilju, svakodnevni život nečim nepostojećim, a što toliko sliči stvarnom životu. Protivnik sam savjeta i „recepata“ o tome koliko bi djeca trebala boraviti uz monitor igrajući videoigre. Reći ću samo da ni u tome, kao ni u drugim stvarima ne treba pretjerivati. Okvirno bih ipak savjetovao da to bude maksimalno dva sata dnevno. Roditelji ne bi trebali samo kontrolirati koliko se djeca igraju, već i aktivno sudjelovati u igri. Tada će dijete drugačije doživjeti virtualni svijet videoigara. Ako zbiljski život nije kvalitetan tada postoji stanovita opasnost dugotrajnog igranja videoigara, što predstavlja stanoviti „bijeg“, a ako je „zdrav“ u prvi plan će izbiti kakvoća pojedine videoigre. Nikada se ne smije zaboraviti kolika je povezanost zbiljskog i virtualnog. Stoga o videoigrama mislim više s pozitivnog motrišta nego da ih ocjenjujem negativno.
Smatrate li da je medijska kultura potrebna kao predmet u školi?
Moram se nasmijati, naravno dobronamjerno kada me pitate smatram li je li medijska kultura potrebna u školi? Uvijek sam se, a i sada se zato borim, i za nešto zalagao to je upravo medijska kultura kao školski predmet. O medijima u čijem „društvu“ mladi čovjek provodi toliko vremena, nužno je učiti i u školi. Poznavajući medije, razvijajući medijsku pismenost i medijsko stvaralaštvo, učenik će moći drugačije kritički promišljati svijet medija, odnosno ocijeniti medijske uratke.
Jesu li dostatna jedan ili dva sata medijske kulture mjesečno?
Dragi mladi prijatelji, ponovno se moram nasmijati, zar zaista mislite da bi jedan do dva sata mjesečno bili dostatni za učenje o medijima? Budite malo objektivniji i razmislite koliko dnevno provodite vremena s medijima? Obzirom na vaše pitanje (smatram da sigurno i vi želite više sati medijske kulture) u današnje vrijeme bilo bi dostatno minimalno dva sata tjedno nastave iz medijske kulture. Dakle, osam sati mjesečno. Iako i to smatram nezadovoljavajućim. Pri tome sam svjestan vašeg opterećenja kao učenika, ali vjerujte mi od medija se ne može pobjeći. Medijima ni mlad čovjek ne smije pasivno služiti (pasivno gledati) već o njima treba kritički razmišljati, a po mogućnosti i sam medijski se izražavati. Medijski izričaj danas je izuzetno važan.
Možemo li i kada očekivati promjenu?
Stalno se borimo (i ja osobno) da se mjesto medijske kulture u školi izmijeni. Tada mislimo da treba stvoriti novi samostalni predmet izvan okvira Hrvatskog jezika kao što je do sada, u kojem bi se o medijima učilo teorijski, razvijala kritička prosudba, ali i medijski stvaralo u novinarstvu, radiju, fotografiji, filmu (videu), u multimedijima (računalo) i drugo. Obzirom na brojne sastanke koji su održani na tu temu, osobno mislim da bi do promjena moglo doći ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Bilo bi međutim bolje da to učinimo sami, a ne da se to dogodi po naputcima nekih drugih.
Što možemo očekivati od Udruge za medijsku kulturu i komu je ona namijenjena?
Novoosnovana udruga Mediji, udruga za medijsku kulturu namijenjena je poglavito nastavnicima i roditeljima koje zanima područje medija, djece i mladeži. Kroz izuzetno bogat program i suradnju sa sličnim udrugama u svijetu, želi se nizom edukacijskih seminara širiti medijski odgoj i medijska kultura. Uz izdavačku djelatnost koju čine različite publikacije i knjige te DVD izdanja vrlo je važan web portal koji će osim bitnih informacija pružiti mogućnost nastavnicima, medijskim pedagozima da objavljuju svoje pisane radove, ali i video, fotografske uratke. Na tom prostoru naći će se i dio namijenjen učenicima gdje će moći steći odgovarajuća znanja o medijima, pogledati neke medijske uratke, postavljati pitanja iz ovog područja i drugo. Web portal jednom riječju mogli bi nasloviti „mediji i mladi“. Naravno očekujemo da nam se pridruže i slične udruge, ne samo iz inozemstva, nego i iz Hrvatske. To je naš zadatak i naša obveza. O medijima kada su mladi u pitanju, treba razmišljati ozbiljno i odgovorno.
Više o uvaženom medijskom pedagogu saznajte na njegovoj web stranici http://kresimirmikic.com.
Ivan Bratović, 8.r.
Loading ...
