Nedjelja, uobičajen dan bez škole. Budim se. Dok pospano trljam oči, uključim računalo. Hoću li prvo na facebook ili e-poštu?
No, najprije moram skinuti s interneta Praskozorje. Sinoć sam ga gledala u kinu, no hoću još. Luda sam za ovom sagom o vampirima.
S medijima počinje dan
Na putu do kupaonice prolazim pored televizora. Zar je ugašen? O, Bože, u mojoj su obitelji svi cijepljeni od medija? U kojem dobu oni žive?
Palim televiziju, čujem zvuk mobitela, i dok se s četkicom u ustima javljam prijateljici, iz torbe vadim, pst! svoj najdraži medij knjigu. Naime, ja jako volim čitati i sigurno već pogađate svih 700 stranica Praskozorja progutala sam u dva dana dočekavši praskozorje.
„Opet si sve upalila“, začujem mamin glas dok sama pali radio 057. Iz sobe izlazi sestra sa slušalicama i naravno ne čuje tatu koji je moli da mu dohvati Zadarski list. Gle, gle, i oni su okupirani medijima. Ima nade za moju obitelj.
A, kad ćemo razgovarati?
Svi su ovi mediji dio naše svakodnevice i život je bez njih nezamisliv. Omogućuju brzo prenošenje informacija. U školi je uveden bežični pristup internetu. Nije li to divno? Nastava će biti zanimljivija i suvremenija. Sama Konvencija o pravima djeteta navodi pravo da dijete bude informirano – da ima pristup informacijama putem različitih medija.
Da, mediji su vrlo korisni. U njima ćemo pronaći mnoge korisne informacije poterbne za školu, obrazovanje i zabavu.
No, oni mogu biti i vrlo štetni! Buljenje u ekran po nekoliko sati na dan, ima loš utjecaj na oči, kralježnicu i tjelesnu formu općenito, ima loš utjecaj na naš društveni život i uzme nam gotovo sve slobodno vrijeme, a može loše utjecati na nas i na druge načine.
Vjerojatno ste čuli one puste priče o tome kako je internet štetan? Naravno da jeste, ali za njih ne marite! Kroz jedno uho unutra, kroz drugo van! No, razmislite! Nije to baš tako bezazleno.
Preko interneta vreba mnoštvo ljudi koji žele iskoristiti mlađu djecu. Imam prijedlog. Potražite na internetu kako se zaštititi.
Svijet televizije
A televizija? Je li ona korisna ili pak štetna?
Naravno da je korisna kada nam pruža korisne informacije.
A što je s poplavom sapunica? Više su gledane od bilo koje druge emisije. A čemu nas uče? Da moramo biti mršave, savršeno građene, lukave, da ćemo napredovati ako smo nepošteni, a onda na kraju veliki obrat – dobro pobjeđuje zlo.
A reality emisije?
Treba li izložiti svoju intimu, pokazati kako se psuje, kako se ne poštuju roditelji. Zašto u takvim emisijama nisu ljudi od kojih možemo naučiti nešto dobro?
Senzacijalizam je na cijeni. Halo, čujete li i nas koji ne želimo takve sadržaje?
No, ako ne čuju, učinimo nešto sami za sebe. Možemo birati što ćemo gledati, slušati ili čitati, a koji god sadržaj konzumiramo, ne moramo ga uzeti zdravo za gotovo. Izgradimo o njemu svoje mišljenje. Ono što prikazuju u medijima nije sve stvarnost. Mi nismo likovi iz sapunica i ne moramo izgledati poput modela s naslovnica.
Volim medije i moja je sreća, osim u mojoj obitelji, u druženju s prijateljima, u dobroj knjizi, dobroj glazbi, dobrom filmu, zanimljivoj radijskoj emisiji…
Anđela Brkljača. 7.r.
Loading ...
