Moda nekih davnih vremena

Odjeća je kroz povijest od puke potrebe za pokrivanjem i utopljavanjem tijela postala vrsta izričaja, iskazivanje osobnosti, posebnosti, ukusa. Kaže se „odijelo čini čovjeka“. Odjenuti se svečano izazov je koji, u ljudima kojima je stalo do odijevanja, budi neiscrpnu kreativnost. Ta kreativnost iznjedrila je sjajne primjere svečanih nošnji koje možemo smatrati kulturnom baštinom.

Svečane nošnje – kulturna baština

Prošlog je mjeseca u našoj školi, u 3. b razredu gospođa Ines Čačić predstavila tradicionalne svečane narodne nošnje žena i djevojaka šokačkoga kraja. Nošnje su prezentirane na dva posebna modela, ne u liku mršavih ljepotica s modnih pista, već u liku dviju lutaka koje su s posebnom pažnjom i umijećem ručno izrađene.

Nošnja na lutkama autentično predstavlja svečane nošnje mladih djevojaka i udanih žena, „snaša“. Jedna je lutka bila obučena u svečanu nošnju šokačkih snaša, udanih žena. Na glavi je šamija vežena od bijeloga zlata, pregača, marama i rukavi vezeni zlatovezom.

Druga je lutka predstavljala mladu Šokicu. Njezina je nošnja izvezena zlatovezom i svilom, a na sebi je imala izražajan nakit – „minđuše“ (naušnice) te velike i male dukate.

Učenici su s posebnom pažnjom slušali gospođu Čačić koja im je pribrižila dio hrvatske kulturne baštine.

Katarina Zubčić