Nezaboravni posjet Zemlji Izlazećeg Sunca 

Svi pravi ljubitelji putovanja sanjaju o destinacijama koje su daleke i potpuno drugačije od kulture u kojoj živimo. Upoznati novi kutak svijeta, nove ljude, okolinu želja je brojnih avanturista. Kad imate priliku naći se u gradu o kojem vam se činilo da ćete čitati samo u knjigama i gledati na televiziji, snovi postaju stvarnost. Jedna od sretnica koja je ostvarila svoje snove i posjetila daleki Japan je Lea Paleka, učenica osmog razreda OŠ Šime Budinića. Svoj posjet Tokiju i brojnim iznenađenjima koje taj najveći japanski grad skriva otkrila nam je u putopisnoj reportaži. Donosimo dašak Japana na školske hodnike našeg Budinića.

Japan – mjesto gdje se zemlja trese,

ljudi klanjaju, a roboti igraju nogomet

Kao ljubiteljicu manga, anima, pokemona i japanske kulture, vijest o putovanju u Tokio me toliko oduševila da sam jedva dočekala odlazak. Osim moje obitelji, roditelja i brata, u Japan je s nama putovao i najbolji prijatelj mog brata iz osnovne škole. Za putovanje smo iskoristili proljetne praznike, sedam nezaboravnih dana od kojih je svaki bio posebna avantura.

DOBRODOŠLI U TOKIO

Tokio je glavni i najveći grad Japana i važna luka. Pomislili biste da se u gradu koji ima 13 miljuna stanovnika lako izgubiti, ali to je gotovo nemoguće. Sve je savršeno organizirano i povezano, a ljudi su neopisivo ljubazni i spremni pomoći u svakom trenutku.

Odsjeli smo u hotelu u dijelu Tokija koji se zove Ryogoku. Riječ je o kvartu koji je poznat po sumo borilištima te najvećoj dvorani Kokugikan u kojoj se održavaju sumo turniri. Sumo je važan japanski nacionalni sport stoga je Rygoku poznat po restoranima koji nude “Chanko nabe“ kombinaciju kuhane hrane koju jedu sumo borici u velikim količinama kako bi dobili na kilaži. Ukusne zalogaje smo probali, udebljali se kao sumo borci, na maminu radost, ipak nismo.

Nedaleko od našeg hotela nalazio se i Edo muzej što je bila izvrsna prilika da se upoznamo s poviješću grada. Naime, tu smo naučili da je Tokio u početku bio maleno ribarsko selo po imenu Edo, a imali smo priliku vidjeti i makete starog grada. Glavni grad Japana postao je sredinom 19. stoljeća, kada mu je ime promijenjeno iz “Edo” u “Tokio”. Prije toga, glavni grad Japana je bio Kyoto.

LAGANIM KORACIMA PO TOKIJU

Najbolje je započeti obilazak Tokija na Shibuya križanju, popularno nazvanom “scramble” ili križaljka jer se pješački prijelazi križaju pa preko ceste možete prijeći i dijagonalno. Rijeke ljudi prelazi preko tog križanja svakodnevno i stvarno je nevjerojatno kako se mimoilaze bez sudaranja i zastoja. Šetnjom od Shibuye dolazi se do Harajuku, dijela grada koji je poznat kao centar kulture i mode za mlade. Tu se okupljaju predstavnici Kawaii mode. Najjednostavnije prevedeno kawaii znači slatko pa su kawaii djevojke obučene u šarenu odjeću koja više sliči odjeći za lutkice, u kosi duginih boja imaju nebrojeno špangica, a ponekad i šarene flasteriće na licu.

Glavni komercijalni i administrativni centar Tokija je Shinjuku. Posebno iskustvo je pogled s vrha zgrade gradske uprave koji se s 43. kata pruža unedogled na sve strane svijeta. Osim toga, Shinjuku je najprometnija željeznička stanica na cijelom svijetu. Dnevno kroz nju prođe preko 3,5 milijuna putnika, a sjecište je  nekoliko linija podzemne željeznice, privatne nadzemne željeznice i nekoliko JR (Japan Rail) linija.

Stari dio grada u kojem se pokušava sačuvati tradicionalni izgled Tokija je Asakusa. Tamo se nalazi poznata znamenitost Sensoji Temple, najstariji hram u Tokiju.

CARSTVO TEHNOLOGIJE ZA VELIKE I MALE

Akihabara je meni najdraži dio grada. Poznat je kao tehnološki dio grada “Electric town” s trgovinama u kojima se prodaju svi mogući elektronički gadžeti i tehnička pomagala. Akihabara je poznati “Otaku” centar (Otaku je japanski naziv za obožavatelje manga i anima kulture). Iako nije toliko poznat i velik kao Akihabara i Ikebukuro je također centar Otaku kulture, ali za razliku od Akihabare više je orijentiran na anima i manga sadržaje namijenjene ženskim obožavateljima. U Ikebukuru se nalazi i Pokemon centar koji posjećuju jednako Japanci i brojni turisti.

Odaiba je veliki umjetni otok u Tokijskom zaljevu s brojnim zabavnim sadržajima. Osim poznatog shopping centra ispred kojeg je golema figura Gundam robota u prirodnoj veličini, posjetili smo i japanski Nacionalni muzej nadolazećih znanosti i inovacija – Miraikan. Tu smo imali priliku vidjeti demonstraciju pravih robota i popularnog Asima koji hoda, trči, skače na jednoj nozi pa čak udara loptu. Također, uživali smo u izložbi Game On gdje smo imali priliku vidjeti i isprobati kompjutorske igrice od samih početaka do najjnaprednijih tehnologija.

Najveći i po sadržaju najzanimljiviji parkovski kompleks u gradu je Ueno Koen u sjeveroistočnom dijelu grada. Ovaj park je ujedno i jedan od najpopularnijih parkova za promatranje cvjetanja trešnje. Hanami je tradicionalni japanski običaj uživanja u ljepoti cvijeta trešnje koji Japanci jako njeguju. Postoji poseban vodič u kojem su istaknuta najpopularna mjesta i najpogodnije vrijeme za hanami što itekako prate romatične duše diljem svijeta pa je park prepun turista. Nažalost uranili smo otprilike 2 tjedna pa smo na stablima trešnje mogli vidjeti tek pokoji cvijetak. Iskoristili smo priliku i posjetili nacionalni muzej koji je smješten unutar ovog parka.

ŠTO JE JAPAN BEZ SUSHIJA?

Ginza je dio grada u kojem se nalaze prodavnice luksuznih brendova. Nama je u Ginzi najzanimljiviji bio Tsukiji market, najveća tržnica ribe i morskih plodova u Japanu. To je najbolje mjesto za isprobavanje sushi ili sashimi specijaliteta od sirove ribe. U Japanu teško možete ostati gladni. Iako su meniji najčešće na japanskom jeziku, oni prikazuju fotografije jela, a zanimljivo, često možete vidjeti i izgled jela na tanjuru napravljen od plastike koji vjerno prikazuje ono što možete naručiti. Najviše mi se svidjelo jelo od tjestenine koje se zove ramen.

VRHUNSKI DOMAĆINI I PRIJATELJI DJECE

Japan je prelijepa zemlja, a ljudi su sjajni! Svi se klanjaju za sve, zahvaljuju i smješkaju, čak i za svakodnevne sitnice. Na primjer kada plaćaš nešto u trgovini, uz naklon uzimaju novac oprezno sa obje ruke, tako i vraćaju ostatak, a usput drže cijeli govor zahvale i klanjaju se i dalje… Na ulici će ti svi rado pomoći. Ako nekoga pitaš za smjer pokušat će ti objasniti, a ako ne zna gdje bi te uputio uključit će i druge ljude u potragu. Tako se odjednom nađeš okružen hrpom Japanaca i svi vrlo temeljito pokušavaju odrediti najbolji mogući smjer za tebe.

Od našeg prijatelja u Japanu saznali smo da mala djeca u njihovoj kulturi zauzimaju jako važno mjesto. Njima se malo što zabranjuje, na djecu se ne viče i ne kažnjava ih se. Odgoj temelje uvijek na vlastitom primjeru i jako brinu o obrazovanju svoje djece. Sami izuzetno puno rade, gotovo cijeli dan su na poslu i često majka ostaje kod kuće s djecom jer ne može uskladiti obiteljske obaveze s poslom.

Put u Japan za mene je nezaboravno iskustvo. Zaista je čudno kad se nađete u gradu koji je bio prvi na popisu vaših želja i kada više ne znate jeste li sve to samo sanjali ili se stvarno dogodilo. Ipak, hrpa fotografija, suvenira i razglednica uvjerava me da je sve ovo bila stvarnost. Možda najljepši daniu koje sam doživjela. Iako zvuči kao rečenica iz knjiga ili filmova, ali da, sve bi ponovila istog trena da mi netko ponudi. Tko zna, možda u neko drugo vrijeme, s prijateljicama! Sigurno postoje još dijelovi Tokija koje bi vrijedilo otkriti! Dotada idem gnjaviti prijateljice sa svojim japanskim pričicama! Sayonara ekipa!