Izlet u NP Paklenica

Subota, 22. listopada 2016. godine bio je poseban dan za učenike OŠ Stanovi, OŠ Smiljevac i OŠ Starigrad. Pitate se zašto? Učenici su to čiji su članovi napisali najbolje literarne radove na temu Paklenica, moje susjedstvo koje je raspisalo Planinarsko društvo Paklenica. Nagrada za najbolje bio je jednodnevni izlet na Paklenicu za čitavi razred iz kojeg je dobitnik nagrade. Nagradu u našoj školi osvojila je Marcela Bacalja, učenica 8.b razreda. Na stvaralaštvo nas je potakla profesorica Zrinka Merčep i sama članica Planinarskoga društva koja je tada radila na zamjeni u našoj školi.

Paklenica, moje susjedstvo

Iz Zadra smo krenuli oko 8 sati, a vožnja do podnožja Paklenice trajala je četrdesetak minuta. Dobrom raspoloženju zajedničkoga druženja uveliko su doprinjeli naš razrednik, prof. Miroslav Čačić, i prof. informatike Dalibor Korpak. Velebit nam se smiješio cijelim putem i pružao nam jedinstvene prizore koje nismo mogli ni zamisliti.

Vrh se doimao nedostižnim

Uspon na planinu u početku je izgledao kao mali zalogaj, no što smo se više penjali, vrh se doima nedostižnim. Naš glavni vodič, Marjan, pokazivao nam je markacije/oznake koje je trebalo pratiti, a da bi nam bilo zanimljivije prepričavao nam je mnogobrojne anegdote iz svojeg planinarskoga života. Pratila su nas i dva GSS-ovca pružajući nam dodatni osjećaj sigurnosti. Penjanje je trajalo dva i pol sata. Mnogo smo puta stajali i odmarali se, a razlog tomu je, kako kaže naš prof. Čačić,  nedostatak kondicije. Spas od naporna penjanja ukazao se u obliku planinarskog doma gdje smo se nakratko odmorili, a zatim smo krenuli u razgledavanje nekadašnjih naselja u Nacionalnom parku Paklenica. Nažalost, kako je rekao vodič, tu je živjela nekolicina ljudi koji su uživali u ljepotama Velebita.

Vrsna delicija – grah

Oko četrnaest sati došao je red na ručak. Svi su s nestrpljenjem iščekivali degustirati često spominjani grah, kojemu se najviše veselio prof. Čačić, naglasivši kako je to vrsna delicija i okrepljujuće jelo za iscrpljene planinare.

Vrijeme odmora uz druženje, smijeh i veseli razgovor brzo je proletjelo. Nakon nekoliko zajedničkih fotografija za uspomenu, krenuli smo natrag. Hodajući, pozdravljali smo sve planinare jer tako nalaže planinarska etika. Spuštajući se u podnožje planine, svima se u očima vidjela sreća i zadovoljstvo. Bili smo ponosni , ne zato što smo se uspijeli popeti i sići, već što smo se družili i iskoristili svaki dragocjeni trenutak zajedno. Savjetujem svima da barem jednom posjete NP Paklenicu jer će provesti prekrasno vrijeme u prelijepoj prirodi. Za mene i moje prijatelje bilo je to nezaboravno iskustvo koje će nam ostati u sjećanju do kraja života.

napisala Josipa Dujić, 8. r.

fotografirao prof. Čačić