Prvo internetsko izdanje ‘Koraka’

Gloria Tokić i  Emma Matković, danas studentice treće godine; Emma studira novinarstvo, a Gloria talijanski jezik i filozofiju; bile su urednice prvog internetskog izdanja ‘Koraka’. Uz mnoge obveze često se ne stignu baviti mnoštvom stvari koje su radile kao učenice osnovne škole, no i dalje su ostale zaigrane djevojčice i najbolje prijateljice.

Internetske novine bile su veliki pothvat

Kako je Emma u inozemstvu i nismo mogli do nje, razgovarali smo s Gloriom. „Ne prođe niti jedna knjiga kojoj mi ne damo svoj završetak, niti ijedna vijest na televiziji za koju ne nalazimo rješenje.“ – smiješeći se govori Gloria o svojoj prijateljici.

Svakodnevne konzultacije

U šk. god. 2010./2011. Koraci odlaze na internet. Glavne urednice ste ti i Ema Matković. Kako ste postale urednice?

Emma i ja smo od najranijih dana djetinjstva bile najbolje prijateljice. Dijelile smo iste interese, i voljele književnost. Često bismo raspravljale o djelu i o svakodnevnim događanjima  pa smo 2010. odlučile priključiti se novinarskoj sekciji u našoj školi. Što smo više vremena provodile tipkajući na računalu, ambicije su rasle. Prepoznali su to profesor Stjepan Lozić i profesorica Slavica Kovač. S obzirom na to da smo gotovo svakodnevno nakon nastave odlazile na konzultacije raspravljati o novim idejama te načinima unapređenja Koraka, mjesto glavnih urednica došlo je spontano.

Što te privuklo da se baviš novinarstvom?

Svaki čovjek od djetinjstva sanja kako će jednoga dana promijeniti svijet. Svatko od nas radi na tome na svoj način, ovisno o svojim ambicijama i interesima. Ja sam pak oduvijek maštala o tome kako će nešto što ja napravim probuditi u nekom drugom isti osjećaj koji u meni probudi dobra knjiga, onaj najdublji osjećaj koji nas tjera da razmišljamo i preokrenemo razne životne situacije. I upravo zbog toga, smatrala sam da je novinarstvo najbolji izbor s obzirom na širinu stvari koje ga podrazumijevaju.

Kako su Koraci izgledali?

Koliko god to danas zvučalo smiješno, internetske novine bile su veliki pothvat tada jer je to značilo puno više rada i truda za svakoga od nas. Stranica je svakodnevno morala biti ispunjena novim člancima pa je to zapravo zahtijevalo puno više rada i truda u odnosu na godine prije toga. Upravo zato je u početku za sve nas to bio šok, no kada smo se jednom uhvatili u koštac sa takvim načinom rada, shvatili smo da je taj način puno jednostavniji, a lis je bio sve čitaniji pa nas je ta činjenica uvijek gurala naprijed.

Kojim ste se temama bavili?

Bavili smo se mnogim temama, meni se osobno najviše sviđalo što nam teme nikad nisu bile postavljene. Profesorica Kovač je imala povjerenja u nas pa je često tu znalo biti svega i svačega. Dobro se sjećam jednog dana kada smo Emma i ja cijelo popodne radile na tekstu o converse tenisicama, tj. starkama. To je trebao biti članak o tenisicama koje svi nose, a mi smo završile na pokretu mladih koji one predstavljaju.

 Vijest uživo

Internetski školski list bio je novina u Hrvatskoj. Koraci su pozvani na državnu smotru LiDraNa. Kako ste uspjeli?

Huh! Bilo je tu puno zabave, ali bilo je i rada. Najteže je bilo proći prvu stepenicu – županijsku smotru. Mi smo se našega mjesta na državnoj smotri dokopali vrlo mudro. Kako je konkurencija bila dosta jaka, došli smo na ideju da tijekom županijske smotre objavimo ”live” vijest s mjesta događanja. Dok sam ja predstavljala novine, Emma je pisala članak, a prof. Lozić je bio u pripravnosti da to objavi. Mislim da je to bio trenutak adrenalina koji nas je uistinu doveo do državnog natjecanja.

Što nikad nećeš zaboraviti iz toga perioda?

Emma i ja smo tada išle u 8. razred pa je to zapravo bio jedan dosta zbunjujući period zbog ”ganjanja prosjeka” radi upisa u srednju školu. I tako, do su svi naši prijatelji polemizirali oko svojih sljedećih koraka i poteza, Emma i ja smo majstorski koristile novinarstvo kao ispušni ventil i pregrmjele to zajedno.

Tina Jukić, 8. r.

Fotografije iz arhiva Koraka