Vesna Dunatov – odgovorna urednica ‘Koraka’

Profesorica Vesna Dunatov nekada je radila u OŠ ‘Stanovi’, no kada se sagradila škola na Bilom brigu, s dijelom učenika naše škole otišla je u OŠ ‘Zadarski otoci’. Kako je u našoj školi bila odgovorna urednica ‘Koraka’ od 4. do 7. broja, potražili smo je kao bismo više saznali kako su se ‘Koraci’ radili u njezino vrijeme.

Poučavala je učenike svestranosti

 Suradnja profesorica Vesne Dunatov, Dinke Golem i Slavice Kovač te podrška tadašnje ravnateljice Jurke Šaban stvorila je uzoran školski list. Slava Koraka nastavila se pronositi diljem Lijepe Naše i kad je 4. broj kao odgovorna urednica preuzela profesorica Vesna Dunatov.

Uspjeh za uspjehom

U našoj ste školi vodili brojne izvannastavne aktivnosti. Kako ste preuzeli vođenje Koraka?

Vodila sam brojne slobodne aktivnosti. Najprije je to bila dramska sekcija. Najviše se sjećam igrokaza  kojeg sam sama dramatizirala prema pripovijeci Halugica Vladimira Nazora. U igrokaz sam ubacila čakavske stihove, a zvučna kulisa bila je pjesma Slavka Govorčina Sušna zikva na školju u klapskoj izvedbi. Bila sam jako tužna kada su nas zaustavili na gradskoj razini LiDraNa.

Vodila sam recitatorsku sekciju u kojoj sam njegovala čakavski izričaj. Poticala sam učenike na literarno stvaralaštvo i na kraju vodila školski list, naše Korake. Prije mene Korake su uređivale moje kolegica Slavica Kovač i Dinka Golem. One su dobile druga zaduženja, a meni je bilo žao da se ugasi školski list, koji je sve godine dobivao značajna priznanja, pa sam se uhvatila tog zahtjevnoga posla.

Četvrtom ste broju promijenili vanjski izgled. Je li koncepcija Koraka ostala ista?

Istina, do novoga grafičkog rješenja došla sam u dogovoru s mojim učenicima. Djelomično smo promijenili i koncepciju lista. Neke smo rubrike iz starih Koraka ostavili i uveli neke nove.

Kako nastaje školski list

Koliko je teško biti mentorica učenicima i stvoriti školski list?

Mislim da je voditi novinarsku skupinu i uređivati školski list najzahtjevnija slobodna aktivnost koju pokrivaju profesori hrvatskoga jezika. Učenike treba poučavati novinarskom zanatu, a i sami profesori nisu tu baš najkompetentniji. Dug je put od ideje do gotovoga novinskoga članka. Kod učenika treba pobuditi novinarsku znatiželju, treba ga pratiti u radu na terenu jer se učenici često ne usuđuju nametnuti pitanjima i ne obave dobro novinarski zadatak. I fotografiranje ne ispadne uvijek najsretnije. Slijedi tzv. pročišćavanje i lektoriranje teksta. A sve to naravno radite u svoje slobodno vrijeme. Napomenut ću da učitelj za novinarsku sekciju zadužen samo jedan školski sat tjedno.

Koliko traje stvaranje jednog takvog lista?

Materijal za školski list prikuplja se cijelu godinu. Na kraju se slaže i odabiru najzanimljiviji prilozi.

Koliko je udjel mentora u onomu što mali novinari stvaraju?

Na ovo sam pitanje već djelomično odgovorila. Učenik, novinar treba svoga mentora uza se. Treba mu poticaj i priznanje. Dobar mentor osluškuje interese svojih učenika. Ne nameće im svoje ideje i novinarska rješenja, samo ih prati, potiče i poučava ih novinarskom funkcionalnom stilu hrvatskoga jezika.

Jesu li postojali novinari koji su se posebno isticali? Možete li nekoga izdvojiti?

Bilo je učenika koji su bili vrlo uspješni u pisanome izražavanju. Mogla bih spomenuti učenicu Ninu Stipčević koja je svakodnevno donosila neki novinarski prilog. Imala je potrebu da svoja zapažanja o svijetu oko sebe prenese na papir. Istaknula bih njezin prekrasan putopis s grčkoga otoka Santorina. Tu su još učenice Ellis Juravić i Emily Rak. Sjećam se da je Ellis voljela pisati o škakljivim temama koje muče mlade: spolnost, anoreksija, bulimija, problem zaštite životinja dok je Emily Rak bolje plivala u zabavnim i modnim stranicama.

Njegovanje čakavštine

S učenicima njegujete čakavštinu. Često su vaši učenici sudjelovali na Čakavskom saboru u Žminju. Koga biste od njih istakli?

Moram spomenuti dva najuspješnija recitatora, učenicu Sanju Punoš i učenika Đina Kolegu.  Svojom su interpretacijom čakavske poezije više godina osvajali  slušatelje i prosudbena povjerenstva na državnim smotrama LiDraNa, na Novigradskom proljeću, na pjesničkim danima Dobrojutro more u Podstrani i na mnogim drugim natjecanjima i smotrama. Sanja Punoš sudjelovala je četiri godine  na Čakavskom saboru u Žminju i redovito osvajala jedno od prva tri mjesta. Materinji joj je jezik bio čakavica otoka Iža, a bila je vrlo talentirana za scenski nastup i to je bila dobitna kombinacija. Dva puta bila je izabrana na državnu smotru Lidrana. Nije bilo školske priredbe u kojoj ona nije kazivala stihove na čakavskom narječju.

Đino Kolega (danas diplomirani novinar) , također je postizao puno uspjeha interpretacijom čakavske poezije. Pronosio je diljem lijepe naše svoj jedinstveni kaljski dijalekt. Također je sudjelovao na Čakavskom saboru u Žminju i  na državnim LiDraNima. Đino je dvije godine pohađao Školu stvaralaštva u Novigradu Istarskom. Danas novinar, ali u osnovnoj školi nije bio u novinarskoj, već u recitatorskoj sekciji.

Koliko su izvannastavne aktivnosti važne u odrastanju učenika?

Izvannastavne aktivnosti, posebno ove iz umjetničkoga područja, jako su važne u odgoju mladih naraštaja. One oplemenjuju mlade ljude, formiraju njihov umjetnički ukus, uče ih društvenokorisnom radu i prihvatljivim oblicima ponašanja. Najvažnije je da učenik stječe samopouzdanje i pozitivnu afirmaciju.

Ivana Bakarić, 8. r.

Fotografije iz albuma prof. Dunatov