S Frankom Batelić razgovarala sam telefonski. Franka mi je otkrila gdje bi rado živjela, kako je bilo na koncertu Beyonce, kako bi sebe opisala jednom riječi, tko joj je uzor u pjevanju, što bi radila da nije pjevačica…
Uvijek se okrećem budućnosti
Kada biste morali odabrati samo jedno mjesto, gdje biste živjeli?
To je jako teško budući sam ja velika ptica selica i stvarno volim istraživati što više gradova i što više mjesta. U mladosti bih definitivno živjela u Londonu.
Često ste na putovanjima i stalno okruženi ljudima, jeste li kada usamljeni?
Naravno. Svi imamo neke trenutke u kojima se osjećamo kao da smo sami na svijetu, ali protiv toga se treba boriti. Najvažnije je znati da imaš mamu, tatu, prijatelje i ljude koji su ti važni.
Da se možete vratiti par godina unazad, biste li što promijenili?
Hmm, pa ne bih. Nisam tip koji žali za stvarima koje sam već uradila, već se okrećem budućnosti i to bih svima vama savjetovala.
Koji je bio vaš najveći izazov u životu?
Najveći izazov u životu? Bilo ih je dosta. Možda mi je najveći izazov bio otići u Ameriku, otići na audiciju za prestižnu akademiju u Bostonu, spakirati kofere, ostaviti sve iza sebe i otići. To mi je možda bio najveći izazov i nešto najteže što sam u životu proživjela, ali isplatilo se. Bilo je genijalno. Treba riskirati.
Kako biste opisali sebe samo jednom riječi?
Uf, uf! To je teško, možda tvrdoglava – zato što uz tu riječ može stati još sto pridjeva koji opisuju da nemam mira i da sve mora biti onako kako sam ja zamislila, pa makar to bilo loše, pa makar se opekla i na svojim greškama naučila kako treba ispravno djelovati.
Kako ste reagirali kada ste saznali da ćete u zagrebačkoj Areni biti predgrupa na Beyoncinom koncertu?
Bila sam na aerodromu kad me menadžer nazvao. Nisam uopće znala da sam u konkurenciji, stvarno sam bila šokirana i iznenađena. Nisam mogla vjerovati, zapravo nisam ni vjerovala da se sve to događa dok nisam došla u samu Arenu prije koncerta. Tek onda me uhvatila prava trema u pravom smisli riječi. Bilo je to jedno nevjerojatno iskustvo: stati na pozornicu i pričati s njom, s Beyonce kojoj se divim cijeli život i koja mi je bila veliki idol dok sam odrastala ovako i glazbeno. Divila sam se kako je uspjela ostati normalna i vjerna sebi uz odrastanje u mašineriji showbiznisa. Palčevi gore za Beyonce.
Osim Beyonce, imate li još uzora?
Oduvijek sam bila veliki fan Michaela Jacksona i bio mi je veliki šok kada sam saznala da je preminuo 2008. godine. Whitney Houston i Mariah Carey stvarno su glazbene dive.
Je li vam teško uskladiti posao i društveni život?
Kao i svaki drugi čovjek, nastojim sakriti svoj privatni život od javnosti, ali to u velikom broju slučajeva nije uspjelo. Stvarno sam se znala razočarati. Svi znamo kako ide taj showbiznis, ali zapravo mali broj ljudi zna da je to ono, u ponedjeljak te nazovu: “Hej hoćeš u utorak doći tu tu i tu, snimamo to to i to” i sad to može biti najveća prilika u životu, ali taj dan ti mala sestrična ima rođendan i ti ne možeš ići, i tako neke stvari. Teško je, sigurno.
Volite li više kuhati ili ručati vani?
Ovisi o prilici. Ovisi gdje sam, jesam li doma, u Zagrebu, ili na putovanju. Kad putujem, svakako volim isprobavati specijalitete te zemlje, te kulture, a kada sam doma, onda volim kuhati.
Da se ne bavite pjevanjem, čime biste se bavili u životu?
Pa ja definitivno znam čime bih se bavila. Neki dan smo se zezale ja i prijateljica. Ona je meni rekla: “E, zamisli da postoji profesija putovanje. Zamisli da sam ja jedan čovjek koji samo putuje cijeli život.” To bi bila moja profesija i tako bih ja zarađivala. Onda smo zaključile da bi to bila savršena profesija za nas jer bi jedino u tome strašno uživale. Tako da ja, da se ne bavim pjevanjem i da ne studiram pravo, onda bih sigurno putovala, pisala putopise, fotografirala i uživala. To je nešto što stvarno volim.
Luciana Lekaj, 7.r.
Loading ...
