Učenje talijanskog jezika na izbornoj nastavi ove mi je školske godine donijelo posebnu radost – posjet Italiji. Bilo je poučno, zabavno i veselo.
Vidjeli smo Veneciju, Veronu i Padovu te otoke Murano, Burano i Torocello.
S talijanskim u Italiju
Dogovor je pao prije pet mjeseci pa je nas 50-ak učenika naše škole i učenika OŠ Zadarski otoci, koji učimo talijanski, 28. travnja 2012. krenulo put zemlje kojoj je talijanski jezik materinski. Pogađate –Italija. Posjetili smo Veneciju, Veronu i Padovu. Bili su to najdivniji dani za sve nas.
Krenuli smo kasno, u ponoć i došli rano ujutro u malo mjesto zvano Lido di Jesolo da bi brodom krenuli do najpoznatijega grada na vodi – Veneciji. Venecija je svima poznata po svojim kanalima koji su zamijenili ulice, te po svojim mostovima.
Zatvoreni most
Upoznali smo cijelu Veneciju koja se temelji na mnogim znamenitostima i starinama. Ona je najpoznatija po tome što se u Veneciju ne može doći niti autom niti avionom, već samo brodom. U Veneciji svi imaju nekakav brod koji služi kao prijevoz. Oni nemaju velike kombije za Hitnu pomoć već se svi voze brodom, pa i policija.
Venecija je poznata po svojim karnevalima i poznatim maskama koje obavezno morate kupiti ako dođete u Veneciju jer je to simbol ovoga grada.
Iako Venecija ima 400 mostova, najpoznatiji je Most uzdaha, a legenda kaže da je most ime dobio po uzdasima zaljubljenih koji bi se ondje poljubili za zalaska sunca. No, istina je tužnija. Most je izgrađen u 17. stoljeću s namjenom povezivanja starog zatvora u Duždevoj palači, i novog, preko rijeke. Šetnja tim mostom bila je posljednji pogled na slobodu za mnoge zatvorenike koji bi uzdisali gledajući posljednji put vanjski svijet.
Tu je i Rialto, jedini most preko kojeg se moglo pješice preći Canal Grande. Vidjeli smo i najpoznatiji venecijanski trg, Trg sv. Marka i baziliku sv. Marka, te Duždevu palaču. Nakon cjelodnevnog obilaska, vratili smo se u turističko mjesto Lido di Jesolo, s dugim pješčanim plažama, gdje nam je bio hotel.
Sljedeći dan nije bio ništa lakši, pred nama su bili Verona i Padova. Verona je poznata po najpoznatijem paru, Romeu i Juliji te po svojoj Areni koja je jedna od najvećih u Italiji.
Veronine ulice svi su usporedili sa zadarskom Kalelargom, samo bih ja dodala da su ulice puno uže s mnoštvom naroda. U Veroni smo vidjeli njezine poznate zidine te ulicu gdje se nalazi Julijin balkon.
Tu se nalazi i zid na kojem su potpisi mnogobrojni parovi kako bi im ljubav vječno trajala. A tu je i kip Julije koju po legendi, da bi vam se ostvarile sve ljubavne želje morate primiti za grudi. Učinili smo to svi.
Crkva sv. Ante Padovanskog
Nakon razgledavanja Verone, krenuli smo za Padovu. Padova je mali gradić poznat po crkvi i zaštitniku obitelji sv. Ante Padovanskog. Crkva je predivna izvana i iznutra, no nažalost unutra nam nije bilo dopušteno fotografirati. Iako je ta crkva najpoznatija u Padovi, zaštitnica Padove je sv. Justina. U Padovi se nalazi mnoštvo mramornih kipova, koje mi nažalost nismo mogli vidjeti zbog sajma.
Umorni, vratili smo se vrlo kasno u hotel, no trebalo se spakirati za sutrašnji povratak u Zadar.
No, naše putovanje još nije bilo gotovo. U planu smo imali posjetiti tri najveća otoka Lagune: Murano, Burano i Torocello. Rano ujutro krenuli smo na brod za Murano gdje smo vidjeli kako se izrađuje čuveno murano staklo. U tamošnjem dućanu mogli smo vidjeti mnoštvo stvari načinjenih od tog stakla.
S Murana smo krenuli na Burano, mali otok s puno šarenih kuća. Te su šarene kuće ljudi gradili da bi ribari u olujama znali prepoznati svoje domove. Treći otok – Torocello poznat je po katerdrali Uzašašća Marijinog te po svojoj mirnoći i zelenilu.
Time je završilo naše malo putovanje. Vidjeli smo mnogo toga, zabavili se, družili i u jednom bili svi složni: jedino što nije bilo dobro jest hrana.
Anđela Brkljača, 7.