U naše će đačke uspomene zasigurno zlatnim slovima biti upisan 27. travnja 2012., kada smo, mi koji njemački učimo kao izborni jezik, krenuli na putovanje u Njemačku zahvaljujući našoj profesorici njemačkog jezika Željki Zrilić.
A, kako je bilo?
Dani za pamćenje
Za put smo se dugo pripremali, a krenuli smo 27. travnja u 23 sata. Dok smo čekali naš autobus, vozača i naravno našeg vodiča Aljošu, bez kojeg se ne bismo snašli, gurali smo se na parkiralištu kako bismo ugrabili što bolje mjesto kad stigne autobus.
Autobus je stigao, pogurali smo se pa su neki završili i s malim ozljedama. Upoznali smo se s vodičem koji nam je objasnio pravila ponašanja u autobusu i posljedice ako ih se ne budemo pridržavali. No, nije bio tako strog, zapravo nas je pokušao nasmijati. I uspjelo mu je.
S obveznim slušalica na ušima, udobno se smjestivši, napokon smo krenuli. Neki su zaspali odmah, neki kasnije, ali našla se tu i koja noćna ptica.
Na slovenskoj smo granici morali izaći kako bi njihovi službenici udarili pečat u našu putovnicu.Taj pečat je jedna u nizu stvarčica koje su obilježile naš put. Svi su se divili baš svojim pečatima i željeli ih svima pokazati. Povratak u autobus pokrenuo je zavirivanje u ruksake i potragu za hranom, koju su prije puta spremile naše brižne mame. Tad je počela prava razmjena. Autobusom su letjeli sendviči, čipsovi, bomboni i sokovi. Ostali dio puta smo se zabavljali, smijali, pjevali, ali i punili baterije – spavali.
Salzburg je ime dobio po soli
Oko jedanaest ujutro stigli smo u Halleinu. Autobus se zaustavio ispred rudnika soli. Vodič nam je kupio ulaznice. a morali smo obući i kute. Bilo je smiješno, no pravila su pravila. Izgledali smo kao sumo borci. Tako ”zaštićeni” sjeli smo na vlakić. Bilo je zabavno, svi smo se ugurali na klupice na kotačićima. Vlakić je u početku išao sporo, ali onda sve brže.
Stigli smo i oprezno sišli s vlaka. Nastavili smo razgledavanje. U rudniku smo gledali film kako je Salzburg nastao. Bogati biskup posjedovao je jedan rudnik soli. On je imao šeprtljavog slugu koji zapravo nije imao visok IQ. Njih dvojica pričaju o veličini rudnika i koliko će bogatstvo biskup steći. Tu se film prekida i mi nastavljamo šetnju rudnikom. Prolazimo kraj mnogih slika i modela rudara napravljenih od soli.
U rudniku soli
Na sljedećoj smo postaji pogledali i drugi dio filma u kojem smo otkrili da je nespretni sluga zapravo zapalio tu crkvu i (ne)sretnim slučajem otkrio novi rudnik soli, baš u Salzburgu! Inače ”salz” na njemačkom znači sol.
Zatim smo došli na ”tobogan” dug 42 metra! Spustili smo se njime i otkrili kako su se i na taj način rudari spuštali na veće dubine. Nalazili smo se na dubini od 210 metara ispod zemlje. Krenuli smo novim tunelom, vidjeli nove modele rudara, vidjeli kosti rudara u zidovima koji su tamo zapeli. Ne brinite se, to je samo kopija. Krenuli smo dalje te došli do jezera koje je duboko 2-3 metra. Prešli smo ga velikom brodicom i vidjeli stupove od soli na kojima se odbija svjetlo. Bilo je prekrasno.
Zatim smo došli do drugog tobogana koji je bio dugačak 60 metara. Pogledali smo i zadnji dio filma. U njemu se govorilo kako je biskup bio na samrti. Njegov sluga mu je priznao kako ga je vidio s jednom djevojkom. Biskup mu je rekao kako ima dvanaestero izvanbračne djece, no kako ga ne bi odao, rudnik je ostavio sluzi. Prije nego što smo sjeli na vlakić, darovali su nam male kutijice sa soli iz rudnika. Zatim smo se vratili na svjetlo dana. Svi koji su htjeli mogli su si kupiti neku sliku ili suvenir.
Mozartov grad
Poslije rudnika krenuli smo u obilazak grada.Pridružio nam se vodič koji je govorio hrvatskim jezikom. S njim smo obišli dio grada. Bili smo na jednom trgu nasred kojeg je bila velika prekrasna fontana. Oko nje su se uzdizale zgrade.Vodič nam je rekao jednu zanimljivost. Baš na mjestu gdje smo stajali, bilo je groblje. Nemojte se uplašiti, prekopali su ga, kosti bacili u rijeku, a ostale zakopali.
Prošli smo kraj groblja gdje je pokopan dio Mozartove obitelji. Nažalost, nitko nikad nije otkrio gdje je zakopan Mozart. U Salzburgu je sve u znaku ovog velikog, slavnog skladatelja, čak i čokolada (Mozart kugle). Tako Salzburg osim spomenika Wolfgangu Amadeusu Mozartu ima i Mozartov trg, Mozartovu rodnu kuću kao i kuću u kojoj je živio… Trg Mozartplatz ili Mozartov trg.
Kasnije smo išli u vodene vrtove dvorca Hellbrunn Palace. Toliko skulptura iz kojih pršti voda. Bilo je prekrasno i čarobno. Krenuli smo prema hotelu gdje smo se smjestili. Ujutro smo se autobusom uputili prema dvorcu Hohensalzburg. Do njega smo se uspeli žičarom.
München
Trebalo je razgledati i München. Prvo smo obišli grad. Bili smo na Marienplatzu, srcu povijesnog dijela grada. Ime je dobio po kipu Djevice Marije koji se nalazi u njegovom središtu, a okružen je zgradama Nove i Stare vijećnice te crkvom Frauenkirche.
Na Marienplatzu nalazi se najstariji vodoskok u Munchenu – Fischbrunnen. Inače, u Münchenu ima oko 1200 vodoskoka, od čega je oko 700 gradskih. Ušli smo u katedralu, za koju postoji priča da je arhitekt koji ju je gradio bio u dogovoru s vragom. Bili smo i na ulicama Münchena.
Na Marienplatzu
Kao i u Salzburgu, dobili smo slobodnog vremena za ručak i za obilazak Marienplatza. Večerali smo u pivnici. Tog je dana jednom sedmašu bio rođendan. Za rođendan su znali svi, ali za iznenađenje samo neki. Kupili smo mu tortu i dar. Bilo je odlično. Kasno smo se vratili iz pivnice, tako da je većina otišla na spavanje.
Sljedeći smo se dan odvezli do Klagenfurta,u Minimundus. Bilo je zadivljujuće vidjeti umanjene modele poznatih svjetskih građevina. Vidjeli smo Eiffelov toranj, Titanic, Taj Mahal, Space Shuttle … Tu smo i ručali, kupili suvenire. Zatim smo se uputili nazad, u našu lijepu Hrvatsku.
U autobusu je bilo veselo. Zabavljali smo se, prisjećali događaja i smiješnih situacija s našeg putovanja.
Napisala: Magdalena Ivanko, 7.c
Fotografije: Miroslav Čačić, prof., Ivona Vrkić, 8.a
Na Marienplatzu
Loading ...
