Slobodno vrijeme

Emocije pretočim u crteže

Emocije pretočim u crteže

Roberto  Visković , učenik je osmoga razreda u OŠ Stanovi. U slobodno vrijeme bavi se crtanjem, ali smo to saznali tek u osmom razredu jer Roberto ne voli pričati o sebi.

Umjetnik među nama

Robertove radove vrijedi vidjeti jer su puni detalja koje on strpljivo i s ljubavlju crta. Roberto je samozatajan, no uspjela sam saznati nešto više o njegovu hobiju.

Kako bi sebe opisao u nekoliko rečenica?
Na neki sam način drugačiji od druge djece. Povučen sam , ne volim svađe ni preveliku pozornost. Smeta mi buka i previše ljudi na jednom mjestu . Sve što volim je mir i par prijatelja koje stvarno obožavam.

Kada si i zašto počeo crtati?
Crtam od osme godine i to mi je hobi kojim se bavim u slobodno vrijeme.  Često mi je bilo dosadno ili sam bio ljut pa sam crtanjem izbacio sve emocije i osjećaje iz sebe.

Zašto crtanje , a ne neki sport?
Bavim se i sportom sport, treniram kick-box . No, za mene je i  crtanje težak “sport” tj.  umjetnost. Za crtanje treba mnogo vremena , rada i truda.  Nije to sad da ću uzeti olovku i nacrtati Mona Lisu.

Imaš li neku posebnu tehniku ili način crtanja?
Kada sam počeo crtati više me zanimala boja i način kako ću obojiti crtež. Kada sam se  pomalo “usavršio”, učio sam kako sjenčati i raditi u crno-bijeloj tehnici.

Što ili tko ti je najčešća inspiracija?
Naravno kao i svaki slikar trebam inspiraciju. Gdje je pronalazim? Pronalazim je u emocijama, u emociji koju taj trenutak osjećam. U mom slučaju najčešće je  to ljubav. Često me vodi i znatiželja.

Što je najbolje što si nacrtao?
Crtež na kojemu je oko sa svim detaljima, a u njemu grad. Trajalo mi je nekoliko dana da ga nacrtam, ali se trud isplatio.

Kada crtaš?
Najčešće biva ovako: budem loše volje, cijeli dan proveden s prijateljima uz glazbu, a na kraju dana kad ostanem sam, sve svoje osjećaje prebacim na list papira…

Želiš li se crtanjem baviti i u budućnosti ili će ti crtanje ostati samo hobi?
Crtanje se kao umjetnost u 21. stoljeću više ne cijeni. Nekada je umjetnost bila fascinantna, a danas ne vrijedi ništa. Želio bi se u budućnosti baviti time, ali kažu  da od toga nema kruha.

Što bi poručio onima koje zanima crtanje?
Nema tu neke posebne formule, moraju probati,  nemaju što izgubiti , ne sumnjam da im se neće svidjeti .

Josipa Dujić, 8. r.