Kroz Rijeku sam uvijek prolazila putujući prema Istri, no treći Festival o pravima djece, na kojem sam gostovala kao suautorica filma D kao Dominik, odveo me u Rijeku, grad na Rječini, grad s najvećom hrvatskom lukom, grad čiji je zaštitnik sv. Vid, grad u kojem je sjedište Primorsko-goranske županije, grad mješavine suvremenosti i baroka, grad prijatelj djece, kratko rečeno grad koji me osvojio na prvi pogled.
Jadranskom magistralom
Putovanje autobusom Jadranskom magistralom od Zadra do Rijeke traje gotovo pet sati. Prolazimo „starim“ Masleničkim mostom s kojeg se vidi novi, povezan s Dalmatinom. Zavoj za zavojem vodi nas do Karlobaga ili, kako ga mještani vole zvati, Baga, pustog mjestašca, ličkog izlaza na more. Stanka. Vani je hladno i puše pa radije ostajemo u autobusu. Za desetak minuta krećemo dalje. Ribarica pa Cesarica. Natpis me prisjeća Oliverove pjesme i nameće mi pitanje je li to ta Cesarica. S morske strane vidi se otok Pag, a uskoro prolazimo pored Prizne odakle trajekt vozi na otok.
Skretanje za Jablanac navješćuje da je s lijeve strane otok Rab. Spuštamo se do Jurjeva. Ulice su prazne, nigdje nikoga. Nema ni putnika. Idemo dalje.
Tvrđava Nehaj najavljuje ulazak u Senj, nekad uskočki grad, grad Kranjčevića, Nehajeva, Vjenceslava Novaka i Pavla Rittera Vitezovića.
Nakon kratke stanke krećemo prema Novom Vinodolskom. Prisjećam se Vinodolskog zakona, glagoljičkih napisa, Ivana Mažuranića i njegove unuke Ivane čije su me bajke nekad vodile u svijet mašte.
Ulaskom u Crikvenicu ulazimo i u Kvarnerski zaljev. Promet naglo postaje gušći. Niže se mjesto za mjestom, a pred samu Kraljevicu skretanje je za Krčki most koji povezuje ovaj najveći otok s kopnom.
Bakarski zaljev i sam grad Bakar okruženi visokim brdima ostavljaju najjači dojam. Želite li ga snimiti kamerom, gornji je rakurs neizostavan.
Žabica
Ubrzo zaobilaznicom stižemo na Žabicu, riječki vrlo prometni autobusni kolodvor. Nasuprot njemu je slikovita Kapucinska crkva Gospe Lurdske. Donji je dio crkve posvećen Mariji Tješiteljici Duša. Crkvu smo posjetili sutradan na putu do Art-kina Croatia koji se nalazi u neposrednoj blizini.
Fotografija: Kapucinska crkva
Odlazimo u Omladinsku hostel na Pećinama, prekrasnu vilu iz 19. stoljeća s koje je krasan pogled na more.
Kako započeti „filmski“ posjet Rijeci nego odlaskom u obližnji Tauver centar u cinestar pogledati „Praskozorje“.
Korzo
Sutradan, nakon doručka, odlazimo u središte Rijeke. Ono što je u Zadru Kalelarga, u Rijeci je Korzo. Korzo je središte Rijeke, njezina najpoznatija ulica i mjesto javnih događanja. Da je sada veljača, njime bi prolaza šarolika povorka Riječkog karnevala i odzvanjao zvuk halubajskih zvončara.
Na početku samoga Korza Osnovna je škola Nikole Tesle u čijoj je zgradi nekada bila Pedagoška akademija koja profesoricu Kovač prisjeća studentskih dana. Ispred škole su prekrasni grafiti s morčićima, najprepoznatljivijim simbolom Rijeke.
Kroz mnoštvo prolaznika stižemo do Gradskog tornja sa satom ispred kojeg se, baš kao u Zagrebu pored kipa bana Jelačića, sastaju ljudi.
Zadivljena sam riječkim baroknim zgradama, u čijem su nizu zgrada Gradskog poglavarstva i zgrada Radio Rijeke. A da je Rijeka spoj starog i novog, dokaz su trgovački centri Korzo i Ri, smješteni u samo središte Korza. U blizini je i neizostavni McDonald’s .
Na kraju je Korza velika fontana na kojoj se odmaraju brojni golubovi. Iza nje se ističe Riječki neboder koji su Riječani posprdno zvali „ormarom-ladičnjakom“
Stari grad
Kroz gradski toranj provirismo u Stari grad kojim dominira najznačajnija riječka crkva Katedrala sv. Vida, koja je podignuta na mjestu srušene crkvice gradskoga zaštitnika, svetog Vida. U crkvi se čuvaju vrijedni barokni oltari.
U blizini je crkva Uznesenja Marijina čiji je zvonik nagnut pa podsjeća na Kosi toranj u Pisi.
Riva
Riječka Riva pročelje je grada prema moru. Duž Rive je predivan niz zgrada iz 19. stoljeća, kada je Rijeka bila velika i moćna trgovačka luka. Tada je izgrađena i palača Adria, danas zgrada Jadrolinije. Ističe se limenim kupolama te kamenim skulpturama alegorija na pročelju. Skulpture okrenute prema moru predstavljaju pomorce, a one prema kopnu četiri kontinenta.
Nemamo puno vremena za razgledavanje jer već u podne otvorenje je Festivala u Art-kinu. Otvorenje je bilo zabavno i poučno. Lijepo je što su Festival podržale mnoge poznate osobe.
Trsat
Jedna od mojih većih želja bila je posjet Trsatu, a njime je započeo naš treći dan. Uzbrdicom jurimo prema Svetištu Majke Božje Trsatske. U Rijeci svi voze brzo – od autobusa do taksista. Čak i stariji ljudi ne štede na gasu.
Ulazimo u najstarije hrvatsko marjansko svetište. Pred ulazom u crkvu kip pape Ivana Pavla II. čije su ruke sjajne od dodira hodočasnika.
U crkvi nema puno ljudi, Jeste li znali da se u crkvi moli hodajući oko Svetohraništa? Ja nisam. Čudotvornu sliku “Majke Milosti” pokušali smo fotografirati, no niti na jednoj se slici ne vidi. Pitam se…
Nakon molitve odlazimo na Trsatsku gradinu. Danas turistička atrakcija, nekada strateški vidikovac koji dominira iznad Rijeke i usjeka kojim teče Rječina. Pogled s Gradine je veličanstven.
Mnoge su plemićke obitelji vladale tim gradom, od Frankopana do Habsburgovaca, za čije je vladavine na mjestu nekadašnje kapelice, sagrađen mauzolej nazvan „Mir junaka“. Ima oblik antičkog hrama čiji ulaz čuvaju kipovi dvaju zmajeva.
Tri su dana u Rijeci vrlo brzo prošla, dojmove još sređujem, a putovanje neću tako skoro zaboraviti.
Petra Vidaić, 8.b
Loading ...
