Sat hrvatskoga jezika 30. svibnja 2012. bio je doista poseban. U posjet nam je došla učenica iz Münchena Ursula Dolički. Ursulini roditelji su Zadrani pa Ursula gotovo svaki blagdan provede u Zadru. Tako je i sada za blagdan Duhova, kada dva tjedna ima praznike, došla u posjet baki.
Odlična učenica, a ima sve jedinice
Ursula ima dvanaest godina, odlična je učenica, svira čelo, piše za školski list, a ide u drugi razred gimnazije. Nemojte se čuditi, u Njemačkoj osnovna škola traje četiri godine, a onda se, ako si dobar učenik, možeš upisati u gimnaziju Tako je drugi razred gimnazije kao naš šesti. Gimnazija traje od petog do dvanaestog razreda.
Ursulina škola
Iako živi u Njemačkoj Ursula zna pričati hrvatski jer roditelji na tomu inzistiraju, no sa sestrom priča njemački pa se roditelji ponekad ljute.
Kako je Ursula vrlo komunikativna i radoznala djevojčica, razgovor s njom bio je vrlo ugodan. Pitanja su pljuštala sa svih strana. Evo što smo saznali o njezinoj školi i načinu života.
Ursulina se škola zove Luithphort, i kako je rekla, puno je veća od naše, ali i ružnija, siva je bez puno ukrasa, vedrine, dekoracija… Usput rečeno, izgledom naše škole bila je oduševljena. U većini učionica imaju bijelu ploču po kojoj pišu flomasterima, u ponekoj učionici je i grafoskop.
Glavni su predmeti matematika, njemački, informatika, engleski i francuski ili latinski (Ursula je odabrala francuski). Nastava svakim danom počinje u 8 sati kao i nama, ali u školi provode više vremena: tri puta tjedno nastava završava u 13,10, a dva puta u 14,00 sati. Za razliku od nas imaju dva velika odmora od 20 minuta. Marendu obično nose od kuće, ali tko želi, može je kupiti u školi.
U oblačenju i šminkanju sve je dozvoljeno
U njihovoj su školi pravila oblačenja i ponašanja drugačija od naših. Njihovi se učenici mogu oblačiti kako žele. U školu mogu doći našminkani, oblačiti se provokativno, lakirati nokte… Pravila oko mobitela na satu, malo su stroža od naših.
Zazvoni li mobitel na satu, ide k ravnatelju i roditelji moraju doći po njega. U školi nema puno nasilja, ali se znalo dogoditi da netko ponese pištolj ili nož u školu. Postoji jedna vrsta opomene i dobiješ li devet takvih opomena možeš biti izbačen iz škole. Iako ponekad ima incidenata, zaštitara, poput nas, nemaju.
Ekskurzije
Ekskurzije su im puno češće i duže od naših. U 5. i 6. razredu idu 5 dana u samostan, u 7. razredu na skijanje, također 5 dana, a do 12. razreda mogu ići u Rim.
Škola bez lektire
Na početku školske godine u školi dobiju udžbenike, a na kraju ih godine moraju vratiti neoštećene. Ono što se nama naročito svidjelo, za lektiru trebaju pročitati godišnje samo jednu knjigu i iz toga ne dobiju ocjenu (našoj se učiteljici to nikako nije svidjelo). Najbolja je ocjena jedinica, a najlošija šestica, što je kod nas izazvalo urnebesni smijeh i odobravanje.
Natjecanje u čitanju odvija se na nivou razreda, škole, Münchena, Bavarske i Njemačke, a tekst odaberu sami, što je, po Ursulinom mišljenju, besmisleno jer se tekst može naučiti napamet.
Imaju dva razrednika, a u školi ima više profesora nego profesorica. Proesori se često izmjenjuju pa tek što se naviknu na jednoga, dolazi drugi. U učionici informatike imaju stara i spora računala, a ormariće na hodniku, ako žele koristiti, moraju platiti.
Na pitanje bi li željela živjeti u Zadru, odgovorila je da je Zadar prekrasan i njime može šetati sama bez ikakvog straha, što u Münchenu još nije nikad učinila, no München joj pruža više mogućnosti.
U razgovoru nas je prekinulo zvono pa smo morali završiti. Bilo nam je bilo lijepo družiti se s Ursulom. Doznali smo puno zanimljivih stvari i shvatili da trava u tuđem dvorištu nije uvijek zelenija.
Napisala: Ana Grgica Kneževič, 6.r.
Razgovor snimala: Petra Sabo, 6.r.
Fotografirao: Luka Žunič, 6.r.
Loading ...
