Razgovor s povodom – pedagog i bivša novinarka Koraka

U OŠ ‘Stanovi’ od 4. rujna 2016. godine radi novi pedagog Vedran Miolović. Pristupačan, ljubazan i uvijek spreman pomoći učenicima, u nama je pobudio radoznalost pa želeći saznati što više o njemu, otkrili smo da se nedavno oženio i saznali da je njegova supruga Dolores Barić, bivša učenica naše škole, štoviše novinarka ‘Koraka’. Bio je to povod za razgovor na temu broja ‘Koraka’.

Lijepo se prisjetiti đačkih dana

Učiteljski kadar OŠ Stanovi bitno je pomlađen u vrlo kratkom vremenskom razdoblju od svega dvije, tri godine. Naš pedagog smatra da to ima svoje prednosti, no sa sobom nosi i poneke nedostatke: „Korisna je svježina i entuzijazam mladih nastavnika, no starije kolege svojim savjetima, iskustvom u nastavi, životnom školom i autoritetom, bitno pridonose kvaliteti nastave i svakodnevnoga života škole. Iz školskih dana najčešće pamtimo stroge, autoritarne nastavnike, a to uglavnom dolazi s godinama. Idealna situacija bi bio balans između mladosti i iskustva.“

Upoznavanje s osnovama novinarstva

Vaša je supruga bila odlična učenica i novinarka Koraka. Razgovarate li kad o đačkim danima?

Ponekad razgovaramo o tome. Lijepo se prisjetiti lijepih dana iz škole, naročito jer su neke uspomene gorke i u magli zbog ratnih zbivanja. Pohađao sam OŠ Bartola Kašića. Nedavno je preminula moja učiteljica pa sam susreo prijatelje iz razreda što je oživjelo brojne uspomene iz školskih dana, kao vremeplov.

Jednom sam pregledavajući arhivu OŠ Stanovi naišao na ocjene moje supruge Dolores iz osmog razreda, i naravno, puno su bolje od mojih.

Dolores, zašto ste se uključili u Korake?

U Korake sam se uključila u 7. razredu. Gledajući na to s vremenskim odmakom, čini mi se da je razlog bio zadovoljavanje dječje znatiželje i upoznavanje s osnovama novinarstva. Veliki utjecaj na takvu odluku imala je prof. Kovač koja nas je uvijek poticala na različite izvannastavne aktivnosti, poput sudjelovanja u stvaranju Koraka ili pak školskih natjecanja.

S Jagodom Cupać razgovarali ste s tadašnjim nadbiskupom u miru Marijanom Oblakom. Što je bio povod tom razgovoru? Što ste saznali u razgovoru s njim o Bibliji i njegovoj zbirci?

Godine 2000. u Zadru je bila otvorena izložba pod nazivom Biblija u više od sto jezika, izložba jedinstvena kako po različitosti jezika, tako i po brojnosti primjeraka. Naime, tadašnji nadbiskup u miru Marijan Oblak do trenutka otvaranja izložbe sakupio je gotovo 400 Biblija. Ispričao nam je kako je započeo svoju zbirku i kako se ona nadopunjavala, približio nam je sam pojam Biblije i ukazao na njezino značenje. Na koncu, upoznao nas je s hrvatskim izdanjem Biblije, prijevodom Bartola Kašića koja je svoj prvotisak čekala sve do 1999. godine.

Jeste li se u kasnijem školovanju bavili novinarstvom?

Tijekom studiranja pisala sam za studentski časopis pod nazivom Geo Gazzette u kojem su se obrađivale različite znanstveno-popularne teme. Časopis su pokrenuli studenti Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Volimo planinariti, putovati, kuhati

Čime se bavite danas?

Danas se bavim prostornim planiranjem. Završila sam studij primijenjene geografije na Sveučilištu u Zadru, a zaposlena sam u Zavodu za prostorno uređenje Zadarske županije. Imam priliku sudjelovati i na različitim znanstvenim i stručnim skupovima i objavljivati radove te na taj način nastaviti pisati.

U slobodno vrijeme volim isprobavati različite recepte i kreirati nove, što me čak navelo na stvaranje web stranice preko koje svoju ljubav prema kuhanju i pravljenju kolača dijelim s drugima. Vedran i ja volimo se baviti i sportskim aktivnostima poput planinarenja i trčanja, a volimo i putovati.

Nedavno ste se udali. Vaš suprug pedagog je u OŠ Stanovi. Povezanost s našom školom se nastavlja?

Da, povezanost sa školom se na neki način nastavlja. Uvijek je lijepo čuti crtice iz đačkog života i pokoju novost o omiljenim profesorima.

O izvannastavnim aktivnostima

Kako u našoj školi novinarstvo i film imaju dugu tradiciju, upitali smo pedagoga što misli o izvannastavnim aktivnostima.

„Izvannastavne aktivnosti smatram vrlo bitnim. Pružaju mogućnost individualnog razvoja svakoga djeteta. To je prostor slobodnoga odabira učenika. Smatram ih bitnim i iz razloga jer omogućavaju djetetu da ostvaruje male uspjehe koji su među najbitnijim faktorima izgradnje jakog samopouzdanja.  Po meni, jako samopouzdanje, stav prema negativnim situacijama te vrlina strpljivosti utječu na uspjeh u životu više od ijednog drugog faktora.“

Ana Paola Potočnjak, 8. r.

Fotografije iz obiteljskoga albuma i arhiva Koraka