Sanja Buterin, nekadašnja urednica, o Koracima

Sanja Buterin, danas Bednjanec bila je urednica 2, i 3. broja Koraka. O tome po čemu pamti školu ‘Stanovi’, kakvu su ulogu imali ‘Koraci’ u njezinom đačkom životu te što radi danas, saznali smo u razgovoru s njom.

Koraci – prvi dodir s novinarstvom

Prve korake u novinarstvu, Sanja je naučila upravo u Novinarskoj družini u OŠ Stanovi radom na Koracima gdje je pokazala izuzetnu sposobnost u pisanju novinarskim stilom, rekla nam je profesorica Slavica Kovač. Stoga smo potražili Sanju koja sada živi i radi u Zagrebu.

Listajući stare brojeve Koraka

Osnovnu ste školu završili u OŠ Stanovi. Po čemu je pamtite?

Osnovnu školu pamtim po prvim prijateljstvima, simpatijama, druženjima, bezbrižnosti te znanjima koja su nam prenijeli naši profesori. Dan danas se sjećam svoje učiteljice Zlate Benić, svih profesora koji su nas oblikovali kao osobe i koji su nas pripremili za sve buduće zadatke, a da mi toga tada uopće nismo ni bili svjesni. Najdraži predmeti su mi bili Zemljopis i Engleski jezik, iako sam voljela i ostale. Obožavala sam ići u školu, ponajviše radi prijatelja i druženja, a učenje mi nije teško padalo.

Kao urednica pojavljujete se 2000. I 2001. u 2. I 3. broju Koraka. Kakvu su ulogu imali Koraci u vašem osnovnoškolskom životu?

Koraci su bili moj prvi dodir s novinarstvom, izdavaštvom i pripremom časopisa – novo i jako zanimljivo iskustvo za mene. Bila sam znatiželjna, uvijek sam voljela otkrivati neke nove stvari i upoznavati nove ljude, a ujedno sam voljela i pisati, što je profesorica Kovač prepoznala u meni i tako sam postala urednica 2. i 3. broja Koraka. S Koracima smo sudjelovali i na natjecanjima LiDraNo, gdje sam se prvi put susrela s javnim nastupom kada sam prezentirala naš časopis, što mi je kasnije puno pomoglo u prezentacijama na fakultetu i u mom sadašnjem poslu.

O čemu ste sve pisali u Koracima. Što vam je posebno ostalo u sjećanju?

Sjećam se intervjua s glumicom Pericom Martinović, posjeta komuni/zajednici Mondo Novo Civitavecchia, a u posebnom sjećanju mi je ostalo pripremanje deserta Zaljubljene kruške kod kuhara Marka Perića. Moram priznati da ste me ovim pitanjima natjerali da se prisjetim tih dana, a listajući stare brojeve Koraka, koje još uvijek čuvam, ponovo sam se vratila to vrijeme i sjetila se kako mi je lijepo bilo.

Iskustva koja obogaćuju

Što mislite koliko su izvannastavne aktivnosti važne u razvoju djeteta?

Smatram da su izvannastavne aktivnosti jako bitne za djecu, jer se stječu nova znanja, iskustva i poznanstva. Imaju priliku otputovati negdje, upoznati nove kulture, prilike sudjelovati u natjecanjima i osjetiti predivan osjećaj pobjede ili tugu kada izgube… Sve su to iskustva koja obogaćuju njihov život i pripremaju ih za budućnost. Ujedno, to je prilika da se malo odmaknu od zadaća i školskoga gradiva, da nauče nešto što možda ne bi naučili u klupama.

Što posebno pamtite iz osnovne škole?

Pamtim naše učitelje, dogodovštine i zezanciju sa sata, izlete u Dubrovnik i Istru, druženja, prve simpatije i ljubavna pisma (i danas čuvam prvo pismo koje sam dobila od jednog dečka), naše mjesto na zidiću pokraj škole, povratka iz škole kući… Put kroz ‘šumicu’, koja doduše više ne postoji, do Bilog briga, koji inače traje 10 minuta, nama bi trajao sat vremena, jer bi se putem zezali i pričali, pa bi se roditelji često znali zabrinuti gdje smo. Pamtim i danas brojeve fiksnih telefona svojih prijateljica Sanje i Katarine i prijatelja Tonćija, jer smo se stalno zvali za domaće zadaće i izlaske. S mobitelima smo se susreli tek pred kraj osnovne škole, negdje u 8. razredu (Nokia 3310 nam je bila hit tada). I danas se rado čujem i vidim s nekim prijateljima iz osnovne, malo rjeđe nego što bi to htjela, ali uz pomoć svih tehnologija i društvenih mreža to je ipak malo lakše.

Uživam u svom poslu

Što radite danas? Zašto ste odabrali baš studij marketinga?

Završila sam Ekonomski fakultet u Zagrebu, studij marketinga. U marketing sam se zaljubila na prvim predavanjima, kada sam počela shvaćati da je marketing sve oko nas. Svaki proizvod koji kupimo, usluga koju koristimo kao i razlog zbog kojeg smo se odlučili za baš taj proizvod/uslugu, a ne neki drugi, je marketing. Također, od svih kolegija pružao mi je najveću mogućnost kreativnog razmišljanja i upravo sam se zato odlučila da svoju karijeru nastavim u tom smjeru. Danas uživam u svom poslu, jer imam mogućnost upravljati zanimljivim proizvodima, razvijati nove (obožavam promatrati kako se od ideje razvija proizvod koji kasnije možemo pronaći na policama u trgovini) i prezentirati iste potrošačima na kreativne načine koristeći različite medije.

Trenutno sam na porodiljnom dopustu i imam najslađi, a ujedno i najteži posao – posao roditelja. U studenom prošle godine postala sam mama male djevojčice Julije. Inače sam zaposlena u marketingu Zvijezde, kao rukovoditelj marke proizvoda. Da budem preciznija, kreiram marketinške aktivnosti za dvije grupe proizvoda – za Zvijezda majonezu i Zvijezda ketchup.

Što biste poručili novinarima Koraka?

Učite, istražujte, putujte, budite znatiželjni i ne zaboravite da se svako iskustvo i posao, ma kako mali bio, isplati… i uživajte u osnovnoškolskim danima, brzo će proći.

Ema Dražić, 8. r.