Moru s mora,
razapetog idra nošeni burom koja ovih dana tuče o murterske hridi i ne da nam isploviti, šaljemo vam tople pozdrave. Živeći s morem i od mora, ni naslov našeg lista nije se mogao zvati doli „Škoji“. Svaki od 19 naših brojeva protkan je morskim temama pa odlučismo s vama podijeliti jednu takvu. Razapnite i vi jedra i krenite s nama u morsku pustolovinu.
Do novog druženja, u ime redakcije, srdačan pozdrav,
Adrian Mudronja, glavni urednik Škoja
Upoznajmo mornare naše škole
U današnje vrijeme uobičajeno je da djeca voze romobil, role ili bicikl. No neki se učenici naše škole osim takvim prometalima, vole pohvaliti, vjerovali ili ne, svojim brodovima. Naravno, nisu oni pravi vlasnici brodova, ali osim vlasničkog papira imaju sve vrline pravih mornara. Osim što se manje ili više, brinu o svojim brodovima, često sudjeluju u regatama i osvajaju nagrade. Tko zna? Možda se jednog dana neki od njih odluče za poziv pomorca i oplove svijet. Upoznajmo ih!
Pripremila: Magdalena Mudronja, 6.r.
Volim je iako je stara
Moja je gajeta duga sedam metara. Ima jarbol i „lantinu“ visoko u zraku za koju se veže jedro. Pričao mi je djed kako su oni prije išli na jedra i vesla dok nije bilo motora. Bilo je teško veslati preko cijele Pučine, koja dijeli otok Murter od Kornata.
Kad sam bio mali, na putu do Kornata, sjedio sam na pramcu i močio noge u moru. Iznenada su ispred mene iskočila dva dupina. Prestrašio sam se i pobjegao u „santinu“, a djed mi se smijao.
A bilo je i gorih putovanja, kad su bili veliki valovi i vjetar nosio sve na nas, pa smo opet bježali u „santinu“ da nas ne polijeva more. Moja je gajeta sudjelovala na svim regatama Latinsko idro, jedrila po velikim valovima i snažnom jugu, buri i maestralu. S njom sam sve prošao, pa iako je stara, volim je kao da je nedavno sagrađena.
Leopold Juraga, 7. r.
Ljubav za cijeli život
Moj pradjed Ante napravio je leut da bi mogao putovati u Kornate, i to davne 1941. godine u Betini. Rekli bismo da je pravi starac, ali kad ga mi dotjeramo prodao bi se za mladića.
Nije ni brz, ni puno velik, ni jak na vjetru. Zapravo, dobro nas izvalja i pri slabijem vjetru. Ali, to je moj brod i volim ga sa svim njegovim manama, a najviše ga volim kad tata na jarbol postavi „lantinu“ s jedrom i pustimo se niz vjetar.
Ne jedrimo često, što bih ja volio, ali sudjelujemo na svim regatama u Murteru i Betini. Imamo i dvije nagrade za drugo mjesto. Prve regate našim brodom je vozio otac, a od prije tri godine regate vozim ja, a posada je moja obitelj. Kad god mogu, odem do broda, provjerim konope, sidro, ljeti ga polijevam da se ne rasuši, čistim mu dno od „grcov“, zimi ga otvaram da se zrači, u proljeće ga „pituramo“. On je moja ljubav kroz cijelu godinu, za cijeli život.
Matej Ježina, 6. r.
Moja „Luce“
Moj je kaić dobio ime po mojoj prabaki. Ne znam točno tko ga je radio, ali renovirao ga je moj djed Šime. Kaić je kupljen za ribolov. Tako je „Luce“ jedno vrijeme i bila u Kornatima. Moj stric Kreše je s nje bacao vrše sve dok moj brat Šime nije zaželio jedriti. Tada je „Luce“ došla u ruke moga brata i moje ruke, a kornatsku rivu zamijenila murterskom.
Svako proljeće je „piturivamo“ i iza svake kiše „pajamo“. S „Lucom“ smo na regati Latinsko idro uvijek pri vrhu, a na veslačkoj regati povodom Male Gospe uvijek dobijemo pehar. Ove godine „Luce“ je bila druga. Ja jako volim „Lucu“ i volim voditi računa o njoj.
Dume Jušić, 5. r.
Moj vjerni prijatelj
Brod sam dobio s osam godina kada sam postao član Jedriličarskog kluba „Žal“ iz Betine. Moj brod se zove „Optimist“. Kada sam ga dobio, bio je to najsretniji trenutak u mojem životu. Moj brod i ja smo svašta prošli. Imali smo boljih i lošijih trenutaka. Plovili smo po cijelom Jadranu – od Dubrovnika do Pule. Posjetio sam sve naše otoke. Nekad je bilo lijepo vrijeme, nekad je bilo i jako puno vjetra, ali sve oluje, bure i juga nisu nas uspjele uplašiti. Usprkos svim nedaćama optimistično se probijao kroz valove. Nikad me nije iznevjerio. On je za mene moj vjerni i najbolji prijatelj.
Ante Jušić, 6. r.
Kad „Bruka“ nije bruka
Moj se brod zove „Bruka“. Ime mu je dao moj tata po početnim slovima u imenima njegovih nećaka – Bruna i Karla. Brod je kaić – pasara. Registracija mu je MU-175. Dug je 4,80 m i širok 1,60 m. Jarbol mu je visok pet metara, a „lantina“ duga sedam. Dobro jedri, a najbolje ide u „orcu“. Do sada je osvojio mnoge nagrade na regatama od Murtera i Betine do Prvića i Zlarina. Kaić ima i motor Janmar. Za „Bruku“ me vežu razne uspomene: mala regata, velika regata s bratom i tatom, ali isto se tako sjećam kad je Marka, Mateja, Izidora i mene smočilo baš u tom kaiću kao miševe.
Šime Lovrić, 6. r.
Nije lako upravljati
Moj je brod leut. Njegov je broj 184-MU. Ni sam ne znam koliko je star. Plave i bijele je boje. Nažalost, nije baš jako brz. To je brod mojega pradjeda. Sada ga voze djed i stric. Mi njime idemo u Kornate. Na njemu prevozimo led za ribu jer imamo restoran na Kornatima. Djed i ja našim brodom idemo na ribu svako jutro. Dižemo i bacamo mreže.
Svaki put kad idem s djedom u Kornate, ja upravljam brodom. I da vam pravo kažem, nije baš lako!
Bartol Fiolić, 6. r.
Postat ću kapetan
Moj je brod star oko četrdeset godina. Bijele je boje i ima plavi pas. Registarske oznake su mu MU- 71. Ime Roko dobio je po mome pokojnomu djedu Roku jer se on svaki dan vozio u njemu i lovio ribu. Sada se s tatom vozim ja, ali to je ipak rijetko. Tako moj brod često miruje u murterskoj luci jer nema svoga glavnog kapetana. Nadam se da ću u budućnosti postati glavni kapetan broda i ići njime u ribolov.
Dominik Kožulić, 6.r.
Moja „Pehujica“
Moj je brod tipa batana. Napravio ga je Frane Dumašin 1975. godine u Betini. Otac mi ga je kupio najviše radi jedrenja. Dug je 4,90 m. Pentu sam kupio od novaca što sam dobio za prvu pričest. Brodu sam dao ime „Pehujica“. Njime sam na regati 2010. godine osvojio 3. mjesto. Nekoliko smo puta njime išli na Žut. Ovo ljeto otac i ja planiramo ići na Žut. Dosta je brodova u Murteru rađeno po sličnim šablonima kao i moj brod.
Matej Pleslić, 7. r.
Volio bih ga naslijediti
Moj je brod zelene boje, star 38 godina. Služi nam za prijevoz različitog tereta na Kornate. Djed i ja često njime idemo bacati mreže i parangale. Nije puno brz, ali za nas ipak dovoljno. Njime sam plovio u Skradin i još ponegdje. Prošli smo svašta. Vozio sam se po jakome i slabom vjetru. Jednoga dana volio bih ga naslijediti od oca.
Marko Skračić, 6.r.
Malo gušt, malo obveza
Mi koji živimo na otocima ovisimo i o brodovima. Rijetko koja obitelj nema svoj brod. Tako i moja obitelj ima brod, a taj brod zovemo mojim brodom. Zove se „Peer Gunt“. Naslijedit ću ga od tate kad napunim osamnaest godina.
On nije običan domaći brod. On je jedrilica. Stariji je od moga tate, ali to nije bitno. Bitno je koliko ga se čuva i voli. Imati brod nije samo gušt, nego i obveza. Gušti su za sada moji, a tatini su malo gušti, malo obveze. Zato ja pomažem tati koliko znam i mogu.
Eleonora Mudronja Rittgaser, 6. r.
Loading ...
