Mobiteli tijekom nastave pokazali su se kao veliki problem. Učenici se ne fokusiraju na nastavu, već odluče iz svojih torbi izvaditi mobitel te na njemu provesti cijeli sat. Korištenjem mobitela učenik ne prati nastavu, što na kraju dovodi i do loših ocjena. Neprestani zvukovi i sadržaji koji se nalaze na jednome mobitelu, mogu ometati cijeli razred, a isto tako mogu otežavati posao profesorima.
Kako riješiti ovaj problem?
Na to pitanje nije lako dati odgovor. Učenicima se ne može samo zabraniti mobitel u školi jer on može biti potreban i koristan u mnogim situacijama. Kad se učeniku oduzme mobitel zbog njegova korištenja na satu, učenik i dalje neće imati potpunu koncentraciju. Razmišljat će o sadržaju koji je gledao i o tome kad će mobitel dobiti natrag. Kao učenica, što se tiče mobitela, vidim više nego što može vidjeti profesor i znam da se dosta učenika koristi svojim mobitelima, što mi pobuđuje svijest o ovisnosti o internetu. Jedno od rješenja, koje se meni činilo najučinkovitije, kutija je za mobitel. Učenici pri ulasku u učionicu odlože svoje mobitele te ih pri izlasku uzmu iz kutije natrag. Problem do kojeg se tada dolazi je taj što su učenici skloni laganju te će bez problema slagati kako mobitel nisu ponijeli u školi i da ga nemaju kod sebe. Ponekad ga ipak odlože u kutiju pa dok profesor nije u učionici ili se ne obazire na kutiju, uzmu ga.
Iako tzv. kutija za mobitele ima svojih nedostataka, pokazala se kao najbolje rješenje. Učenici bi imali svoje mobitel u školi, ali ne i tijekom nastave. Lakše bi se učilo, a rezultat svega doveo bi do poboljšanja ocjena. Svakako bi trebali usmjeriti više pažnje na ovisnost o internetu jer je sve učestalija. Ostavimo svoje mobitele sa strane i napokon osjetimo stvarnost.
Greta Popović, 8.a