U školu ili ne

Četvrtak ili ponedjeljak? Pitanje mnogih učenika i njihovih roditelja tijekom zimskih praznika. Poslati djecu u školu 12. siječnja, mnogim je roditeljima predstavljalo velike nedoumice. Prvi dan u drugom polugodištu, u klupama mojega razreda šestero učenika.

Četvrtak ili ponedjeljak

Kako doznajem, učenici od prvoga do šestoga razreda su se odazvali u jako velikom broju. U školu je došlo njih čak 80%, jer su  kako kaže naš ravnatelj, ozbiljno shvatili početak drugoga polugodišta. U sedmim i osmim razredima situacija je malo drugačija. Njih se odazvao mali broj, oko 30 – 40%.

Tko je koga nagovorio

Učitelji su bili razočarani. Mnogi su mislili da su djeca nagovarala roditelje da ih toga burnoga četvrtka ne pošalju u školu. No je li to prava istina, doznat ćete nastavite li čitati.
Kako biste doznali zašto je toliko djece ostalo kod svojih kuća, zamolila smo nekoliko mojih školskih kolega da anonimno kažu koji je bio razlog njihova izostanka. Bilo je dosta hrabrih učenika koji su svoje razloge, čvrste stavove i mišljenja podijelili sa mnom.
Počnimo od onih koji ta dva dana nisu bili u školi.

Izjave učenika 7. b

„Kada sam čula da škola počinje u četvrtak, bila sam zaprepaštena. Rečeno je da će djeci koja idu na skijanje ta dva dana biti opravdana. Nije li to diskriminacija? Svi znamo da nisu svi roditelji u stanju platiti svojoj djeci skijanje. U četvrtak sam došla u školu i super smo se zabavili iako nas je bilo samo šestero. U petak nisam mogla doći u školu zbog jake bure jer je Paški most bio zatvoren. Uostalom i mojoj je mami bilo glupo poslati me u školu jer smo skoro cijeli dan bili svatko na svojem mobitelu.”

“Ja mislim da su sve škole trebale spojiti ta dva dana s vikendom. Ispala je diskriminacija prema siromašnijoj djeci koja nisu bila u mogućnosti otići na skijanje, a rekli su tko ode, ne treba doći u školu. Iskreno meni se ovo uopće nije svidjelo, pogotovo zato što uvijek govorimo o jednakosti, a onda se dogodi ovo.”

“Svi su oko toga digli paniku i napravili dramu. Sami ravnatelji su priznali da je u školu došlo tek negdje ono 40% učenika i zašto bi mi onda trebali ići u školu ako nitko drugi ne ide? Zar su očekivali da će biti drugačije? A i u ostalom sigurno je bilo više od jednoga roditelja koji se protivio dolasku u školu upravo zbog nekakve nepravde koju je ministarstvo u skroz krivom kontekstu prenijelo na ljude. I zbog toga mislim da su upravo oni krivi za trenutnu situaciju.”

“Iako je škola naša karta za daljnji uspjeh i djeci je kao i odraslima potreban odmor. Ove je godine oko zimskih praznika bilo problema jer je za neke, kao što smo mi, škola počela u četvrtak, što je dan na samom kraju tjedna i to mi nije bilo jasno. Iako nisu željeli izgubiti broj sati i biti u zaostatku s gradivom, za vrijeme ta dana izgubili su mnogo djece, jer su neki bili na putovanju, bolesni ili su se jednostavno neka djeca i njihovi roditelji protivili odluci škola. Mislim da ovo stvarno nikome nije bilo potrebno, jednostavno smo svi mogli doći u četvrtak u školu, bez podjele učenika na one koji idu na skijanje i one koji to nisu u stanju napraviti.”

Članak ću završiti jednim kratkim, ali vrlo jasnim stavom hrabre i marljive učenice koja je toga dana odlučno došla u školu.

“Iskreno ne opterećujem se razlozima nedolaska učenika u školu. Meni je bilo bitno da ja toga dana dođem na nastavu normalno, kao i svakoga dana, te da naučim i savladam nova gradiva. Nije na meni da se miješam u to zašto nisu došli. Iskreno, to me ne zanima. Svatko ima svoj razlog i objašnjenje, a mi ne možemo znati jesu li ti razlozi istiniti ili pak izmišljeni. Njihov je to problem.”

Ana Paola Potočnjak, 7. r.