I lektira može biti zabavna

Mnogi moji vršnjaci ne vole čitati. Smatraju da je čitanje dosadno i nezanimljivo, da im samo oduzima slobodno vrijeme. Ako ne vole čitanje, možete zamisliti što tek misle o satovima lektire na kojima se provjerava njihovo znanje pročitanoga. Međutim, moji prijatelji iz razreda i ja jedva čekamo kraj mjeseca i sat lektire.

Lektirne društvene igre

Sve je počelo prošle školske godine, u 5. razredu, kada nam je profesorica Kovač dopustila da sami osmislimo aktivnosti uz lektiru Junaci Pavlove ulice Ferenca Molnara. Bili smo oduševljeni tom idejom. Našlo se tu izrađenih plakata, stripova, PowerPoint prezentacija te društvena igra koju su izradili moji prijatelji Bruno i Dino. Svi prijatelji u razredu, kao i profesorica, bili su iznenađeni i oduševljeni njihovom idejom. Od tada nam je svaki sat lektire zanimljiv i dinamičan, a svaka lektira je pročitana jer svi žele biti pobjednici u igri.

Junaci Pavlove ulice

Bruno i Dino na hamer papiru nacrtali su  Grund. Razred su podijelili u dva tima: crveni i zeleni. Timovi su se natjecali tko će prvi točnim odgovorima na pitanja, koja su pripremili Bruno i Dino, doći do Grunda. Pitanja su sastavili čitajući lektiru. Iz svakog tima odgovarao je jedan po jedan učenik. Ako netko točno odgovori na pitanje, ide jedno polje naprijed, a ako pogriješi odgovor, vraća se polje unatrag. Pobjednik je onaj tim koji točnim odgovorima osvoji Grund.

Psima ulaz zabranjen

Društvenu igru napravili su Bruno i Dino i za prvu lektiru u šestom razredu, Psima ulaz zabranjen Melite Rundek. Na hamer papiru nacrtali su kvadratiće koji su označavali polja, neka su bila prazna, a neka su bila označena upitnikom. Učenike su podijelili u dva tima. Pravila igre nalažu da svaki učenik iz tima baci kocku jedanput pa ide učenik iz sljedećeg tima. Ako učenik bacanjem kocke stane na upitnik, mora točno odgovoriti na pitanje ili se vraća dva polja unatrag, a ako stane na prazno polje ostaje na mjestu. Onaj tim koji je točnim odgovorima došao prvi do cilja dobio je i kiki bombone.

Društvenu igru, na ovo djelo Melite Rundek, osmislio sam i ja. Nacrtao sam polja i označio ih brojevima. Svaki učenik iz razreda bacio je kockicu i odgovarao na pitanje ovisno o broju polja na koje je stao. Neka polja su bila povezana pa se točnim odgovorom moglo preskočiti nekoliko polja, a netočnim vratiti nekoliko polja nazad. Pobjednik je bio onaj tim koji je prvi točno odgovorio na sva pitanja i došao do kraja.

Mali ratni dnevnik

Za ovo lektirno djelo Stjepana Tomaša osmislili smo nekoliko društvenih igara.

Prvu je igru osmislila moja prijateljica iz razreda Ramona Krucki. Ona je osmislila igru u kojoj su polja bila označena različitim bojama. Označila je za svaku boju koliko polja se ide unaprijed ako je odgovor točan, a koliko unazad ako je odgovor netočan. Npr. ako stanemo na polje obojano žutom bojom točnim odgovorom idemo tri polja naprijed, a netočnim tri polja nazad. Podjelila nas je u četiri tima i svaki je učenik iz tima morao odgovoriti na pitanje. Pobjednik je bio onaj tim koji je ima najviše točnih odgovora i time prvi došao do cilja.

Drugu društvenu igru igrali smo u parovima, a napravile su je Ema Lukin i Stella Čolo. One su na hamer papiru nacrtale i osmislile igru u kojoj smo trebali prelaziti razine. Tako je prva razina imala tri lakša pitanja, ako smo na sva tri točno odgovorili, mogli smo preći na drugu itd. Bilo je devet razina, a na svakoj razini tri pitanja. Što su razine bile više, pitanja su bivala sve teža. Pobjednici su bili oni koji su točnim odgovorima prešli svih devet razina. Vrlo zanimljivu igricu osmislio je i Roberto Buconjić s mikado štapićima.

Posebno zanimljivu igru osmislili su Bruno i Dino. Učenike su posložili u veliki krug, Dali su im krumpir u ruke. Učenici su se pretvarali da je krumpir vruć pa je morao brzo ići iz ruke u ruku. Štoperici su mjerili vrijeme i svakih deset sekundi zaustavljali vrući krumpir. Učenik, u čijim bi rukama ostao krumpir, trebao je opisati jedan događaj iz Cvijetina života koji je zapisala u svoj dnevnik. Učenik, koji je točno opisao nešto iz Cvijetina života, za nagradu je dobio zalogaj čipi čipsa, ali naša najveća nagrada užitak je i zadovoljstvo u čitanju lektire.

Zanimljiva lektira

Naši satovi lektire uvijek su zanimljivi i zabavni jer umjesto da pišemo u bilježnice karakterizaciju likova, bilješke o piscu, temu, mjesto i vrijeme radnje, mi to sve pa i puno više naučimo kroz društvene igre koje sami osmislimo. Nadam se da ćemo imati bar dvije lektire mjesečno kako bi mogli osmisliti i igrati još mnogo igrica.

napisao Roko Šare, 6. r.

fotografirale Antonija Pavičić i Slavica Kovač